Sposobni

Nekako mi se čini, da sam, što se tiče putovanja, teški ziheraš. S obzirom da uvijek imam (pre)malo odmora, čitaj godišnjeg, često mi ne pada na pamet da bi sad za to malo, tih jadnih pet dana otputovala negdje na duže staze, gdje bi tipa u putu provela dva-tri dana i tipa vratila se u nedjelju navecer i sutradan odmah morala na posao. A da nemam ni dan da napunim baterije. Putovanja sa malom djecom su svakako stresna i to nije nikakav odmor.

Na stranu to što sam se krajem pretprošle vratila s porodiljnog i da su cijelu prošlu godinu bili suludi projekti da sam jedva uspjela otići kući do svojih, a sada nas je kronično malo na poslu, pa ako nešto ne završiš, osjećaš krivnju što uzimaš slobodne dane. Znam da bi me trebalo boliti briga i boli me jer i njih boli briga za mene i to što su nam ukrali dana kolektivnog godišnjeg pod izgovorom “spojit ćemo nešto tijekom godine”..?! Ma nemoj! Al kome se ne sviđa, eno mu vrata tamo i nek ide..i tako, iako sam relativno bliže, kući do svojih idem rjeđe nego što ova dijaspora dokazi. Mislim, totalno je pola grada i moje generacije iseljeno vani, uglavnom u Njemačku, Austriju i sl. i dokaze baš često, uglavnom za sve blagdane, praznike spoje 5 dana ili duže. A tek mjesec dana godišnjeg odmora ljeti…Pa to je pravi odmor, a ne ovako. Imam jednu projateljicu koja kući ide baš ćesto, natjera muža da ih vozi.

I tako, meni je stres ić na par dana negdje, gotovo nemoguća mislija i neda mi se. Tako me uvijek, svake godine čekaju poslovi u stanu koje ne stignem obaviti dok radim. Ono izvršit neku bas totalnu generalku da se održava i da bude ok. Al to je,skoro kao sizifov posao. Dok jedno očistiš, drugo se zaprlja i nakon par dana se ni ne primijeti da si išta radio, ali ok, to je život. Također i priroda muževog posla (odnosno drugog posla) je da baš ne može sebi dopustiti 10 dana godišnjeg, pogotivo ne ljeti tako da, nikad mi na zelenu granu. A da ne pričam o financijama. Nije baš da ne možemo nigdje, al nam se nešto neda na to davati velike pare.

Drugo o čemu san pisala je taj stres i nekaki skontam da sam stalno u nekom kroničnom stresu, nekad više nekad manje, ali od ovog posla, cijelu prošlu godinu je bilo nemoguće, onda klasične zimske viroze i bolesti i nespavanja. Dodavši na to da haman tri, možda i više godine nisam spojila cijelu noć i to da uvijek negdje žurim i nešto moram obaviti, to nije tako ni čudno. Također ne smijem (još) ni pola tih prirodnih dodataka koji bi mi kao pomogli u rješavanju tih problema. Naravno, aswanganda bi možda u tome i pomogla. Onda čitam nešto o tom povišenom kortizolu i moguće da imam baš to. Nekad sam pod stresom iz naizgled bezazlenih razloga. A i moguće da imam uređenu preosjetljivost amigdale. Kako neki ljudi, kojima je možda i bilo teže i djetinjstvu, svejedno ostanu tako smireni i hladnokrvni i dobro obavljaju poslove i svi su nešto sposobni?