Kažu…

Kažu da je maslac zdraviji od margarina, maslinovo ulje od suncokretovog, domaća jaja od kupovnih, goveđa šnicla od salame, avokado od kobasice, chia sjemenke od pahuljica, integralni kruh od bijelog, losos od piletine, brokula od smokija, svježe cijeđeni sok od onog mutavca, organsko voće i povrće od onog iz supermarketa, čokolada 70% kakaa od obične…

I reci ti to sad našem prosječnom stanovniku, sa prosjećnom plaćom, prosjećnim brojem djece, prosjećnim životom, u prosjećnom gradu… Reci mu da treba jesti zdravo, artičoku, sve dm bio, sjemenke chia, bio krem namaz bez šećera, burgur i proso, amaranth i leću, dimljenog lososa, eko uzgojenog šarana, teleće mišiće sa domaće farme…Sve je to postao skup hobi. Biraj manje zlo, biraj jeftinije, a da ipak imaš što za stolom, šta iznijet djeci za doručak, s nečim počastit goste kada dođu…

Sve one stvari na koje smo do maloprije bili navikli, su postale luksuz… Misliš se hoću li otići na piće u kafić, jeli mi to sad prijeko potrebno…

Jesam li škrta, jeli kukam bespotrebno ili nas inflacija pojela (pojela plaću). A oni koji su navikli imati maržu 200% kao i do sada pa povećavaju cijene proizvoda bez da povećavaju radnicima plaću…

10 0 komentara

  1. Za margarin sam znala cijeli život i u našoj kući se nikad nije kupovao ni kad sam bila mala, odmah poslije rata sa plaćom roditelja iz rudnika. Uvijek je bio ili maslac ili maslo. Ako išta, cijeli život mama se trudila da jedemo zdravo, da imamo svoju baštu, pa makar to bilo skromno i za nas troje dovoljno. Ovo ostalo, mislim da je pomalo i preuveličavanje. Kad god sam razgovarala sa nekim nutricionistom, svi su rekli – jedi ono na čemu si odrasla, ne izmišljaj, i tako se najbolje i osjećam, makar to bili samo sir i kajmak.

    Ostalo što se povećanja cijena tiče, nemam komentar zaista. Ovo je isto kao za selekciju populacije planete, pokušavaju svim silama da smanje broj pa eto i ovako.

    1. Lijepo vas je mama hranila. I mi kao djeca jedno vrijeme imasmo svoj maslac, sir, kajmak, mlijeko…i naravno povrće, voće, ali tada čovjek o tom nije razmišljao koja je to blagodat.

      Ne znam, ja sad nailazim na neke nutricioniste koji vala malo pretjeruju ili previše promoviraju nekog ili nešto. Nisam konkretno traža, možda bi ti bili bolji.

      Što se tiče smanjenja populacije, mislim da nije do tog, nego prije do uništavanja višeg srednjeg sloja koji polako prelazi u niži.

  2. A šta ako današnja djeca neće da jedu pola od pobrojanog jer nije po njihovom ukusu?
    Teško da ćeš naći dijete koje sa oduševljenjem pije domaće mlijeko, jede masnu domaću pavlaku…preskače omiljeni obrok sa pahuljicama…izbjegava colu..
    A za nas odrasle, složila bih se sa Selinom u smislu da ne treba previše izmišljati.

    1. Kažem ako netko ima mogućnosti kupovati ili uzgajati zdravo, pokušat uvest neki red, da nemaš u kući gluposti i ako se kuha da se to jede, ako neće, onda ne moraju ništa. Nije se ni meni sviđala mahuna kad sam bila dijete, ali smo to jeli jer smo morali i jer nije bilo alternative..
      Druga stvar što djeca kad idu u školu, sama sebi kupuju jedu chipseve i sendviče, to je nešto što je teško izbječi, ali ne treba im totalno ni braniti jer će na kraju kad tad to pojesti!

  3. Ja sam tek nedavno shvatila da nemaju svi svoj vrt, baštu, voćnjak, da ne prave svi zimnice od vlastiih proizvoda. Neki ljudi kupe povrce pa prave zimnicu. Meni to bilo iznenađenje, ne znam zašto. Čitav život sam rasla i okružena ljudima gdje svako ima svoj vrt, pa sam haman mislila da svi u BiH tako žive 😂

    1. A ne žive ovi u gradovima, jbg. Bilje ne raste na asfaltu, a nemaju svi zemlje na selu

  4. Lijepi dani mog djetinjstva🥰na selu🥰 sve bilo Bio🌱

    1. Da, dobra stara vremena kada je sve bilo bio

  5. Ma razumijem ja šta ti govoriš i u redu je to, trebalo bi stvarno nastojati djecu hraniti “zdravom” hranom, što je za veliki broj ljudi neizvodivo zbog skupoće itd, ali ja sam samo htjela reći da su danas druga vremena, pa i djeca drugačija, sve nešto izvoljevaju, a roditelji im ugadjaju.
    I ja sam u djetinjstvu jela mnogo domaćih i zdravih proizvoda, ali evo npr, moj sin kad je bio mali bježao je od povrća kao đavo od krsta i koliko god sam se ja trudila da uvedem neki zdrav režim ishrane, salama mu je bila omiljena, čips takodje, pogotovo neka ljuta varijanta, buraniju nije htio pogledati, grašak isto, kupus…i bilo je još toga, da sad ne nabrajam.
    A znam da nije bio jedino dijete sa takvim izborom hrane.
    Sreća, sad kad je veliki dosta se promijenio što se tiče hrane.

    1. Sve znam…teško je, ali se mora pokušavati

Leave a Reply