Maratonci

Zamisli da čovjeku iz recimo srednjeg vijeka ili ovdje kod nas čovjeku od prije sto godina, kažeš da danas ljudi idu namjerno da dižu nešto teško, trče onako bezveze (radi hobija ili sporta) ili provode sate mahnito mašući rukama, saginjući se, znojeći i tjerajući samog sebe da to rade, čisto radi “zdravlja”, odnosno izgleda. Garant bi nas pogledali zabezeknuto i ne bi mogli vjerovati. Današnji način vježbanja u većini slučajeva je produkt sjedilačkog načina života, odnosno rada. Sjedim ja osam sati u uredu i idem sad da to kompenziram tako što ću poslije posla raditi vježbe, ići u teretanu, trčati… Ili radim na traci gdje konstantno i opetovano radim jedan te isti pokret i koristit ću samo određene grupe mišlića, ostale će atrofirat. Ili jednostavno, imam tu privilegiju da ne radim ništa cijeli dan pa ću između manikure i pedikure, shopinga, otić malo i na fitnes. Razumijem ja to sve, bolje je vježbati, nego ne vježbati, ali smisao tih pokreta i svrha tih mišića je kriva, u večini slučajeva izgled i to ne može da bude istinski uravnoteženo ljudsko tijelo. Kad ti eto ideš u teretanu da radiš na steperu, a da dođeš do teretane koristiš lift. Nefunkcionalno i besmisleno. Ili siliš sebe da se preznojavaš u teretanu, a teško ti je otić i kopat krompire, radit bilo šta što bi ti višestruko koristilo. Jednako kao oni sportski treneri što se hvale kako imaju 3 puta tjedno leg day, pa vježbaju 5 sati dnevno i sl. Besmisleno i glupo. Uredu, zarađuješ od tog, ali to je stvarno, ali stvarno besmisleno..idem ja sad cijeli svoj život mlatarat nogama i rukama i provodit dane u teretani.

Zbog toga bi idealni poslovi bili i oni koji uključuju i fizički, koliko i mentalni napor. Samo koji su to? Imali ih uopće?

Druga strana je, činjenica da se mozak razvija paralelno s finom motorikom. Promotrimo samo male bebe, bilo kavi problemi u razvoju se najprije uoče prema netipičnim pokretima i isti ti mentalni problemi se liječe ciljanim vježbama, pokretima. I zbog čega onda mi djecu nakon godinu odmah stavljamo u vrtiće gdje većinu vremena sjede, zatim u škole gdje sjede po 8 sati i normalno nam na kraju bude da sjedimo, sjedimo i sjedimo na poslu, a da besciljno mlataramo rukama nakon posla i da moramo sami sebe na to tjerat.. Kako se razvija naš mozak? Mozak naše djece? Večina poslije osam sati sjedenja i nema volje ni vremena da poslije trči, diže utege… Zašto nemamo izbalansirane poslove i koji bi to poslovi uopće bili?