Saobračajna psihologija

Od svih stvari iz cijele knjige ja sam ovdje skontala da me onaj psoholog (ili šta već) na ljekarskom za vozački, loše procijenio! ?

12 0 komentara

    1. Otprilike tako koristan je bio i moj instruktor ?

    1. U mom paničnom strahu, ko da me nesto obuzme, pa nisam ni svjesna šta radim ? npr oduzimam ljudima prednost :$

  1. Ima deset godina kako sam skontala da te emocionalno nestabilne vozače naprosto treba pustiti… prema budalama i taksistima većinom se odnosim ko prema hitnoj i policiji pod rotacijom… naprosto ih pustim da prođu… meni psihički ništa ne znači, a oni ako imaju osjećaj pobjede, pa brate, drago mi je da sam pridonijela… nit mi je stalo do komada lima, gume i plastike koje ljudi zovu automobil i draži im od djece o žene… ogrebala, pokvarila, so what?

    1. To je! Ne vrijedi se ljutit/sekirat zbog takvih. Ako se ljutis onda si i ti tu negdje kao i oni

  2. Jah i kad, što bi Ameri rekli ” I dont feel like driving” – naprosto sjednem na bus ili prosetam… nije mi do duge vožnje? Ima međugradski/međudržavni bus… do drugih zemalja ima avion… takoreć ne idem mimo sebe… kad mi se ne bude nikako vozilo, neću ni voziti…

    Savjetujem bgm da slušaš sebe… ako ti je frka, jebes ga, ne mora svako ni voziti, nećeš ništa fuliti u životu

    1. Eto ti odgovor, problem je tvoj strah, ali to je sasvim normalno da se bojimo onoga što nepoznajemo. Vidjet ćeš kad se ufuraš ići će to dobro, sretno ti?

    2. @romana ovdje nije bas tako kao u vecim gradovima, povezanost javnim prijevozom 0 bodova, pa il dodji dva sata ranije, il kasni sat pa baj baj i posao i egzistencija ?

  3. Ma ja sam u početku sjela i vozila i vozila i vozila… ljudi htjeli kao pomoći, pa sjednu I deru se: pazi crveno, pazi pješak, što si ovo i što si ono… a s obzirom na to da mi je bilo 18 godina bila sam dovoljno drsko dijete da počnem izbacivati ljude kad mi dosade… ko se drekne, naredno proširenje je njegovo… tadašnji momak se iz Konjica vozom vratio

    1. ?? ti si čudo, sreća što je tvoje auto bilo

Leave a Reply