Kad narastem bit ću…

Prije nego se uključim u klub nezadovoljnih sustavom za izdavanje dokumemata, tkz. šaltera, odavno opjevanih na ovom bloggeru, pokušat ću objasnit zašto je današnjim ljudima tako privlačno biti činovnik u državnim institucijama, tj. uhljeb:

Kao prvo, svi mi volimo “fleksibilno” radno vrijeme. Dođeš u bilo koju službu za izadavanje dokumenata, redovito im na vratima piše da je rad sa “strankama” određeni i kraći dio radnog vremena, ostali dio dana mogu hodat gdje hoće, pit kave, ručavat, jest torte nasred stola na kojem izdaju dokumente. Pa Wow, tko to ne bi volio?

Budući da ih ima pet puta više nego što je potrebno, mogu stići sve “poslove” koje trebaju obavit, bez da su pod ikakvim stresom za razliku od rada kod privatnika gdje ovaj gleda da primi što manje radnika jer “tko će plaćat tolike doprinose”. Znam ne bih voljela da se dosađujem na poslu, ali vala kad bih mogla birati između izgaranja od stresa, nošenja posla kući i bezbrižne dosade, pogodite što bih izabrala?

Budući da je njihov poslodavac Država (pa kakva god da bila) pridržava se Zakona o radu koji je btw sjajan i svima bi nam bilo ljepše kada bi ga se pridržavali i privatnici. Normalno, čitaj fleksibilno, radno vrijeme, iznadprosjećna primanja, obrnuto recipročna količini rada i svi ostali regresi, plaćen prijevoz, povlastice…

Pa da, tko ne bi volio da usred radnog vremena ne bi mogao izać i skoknit po dijete u školu, na priredbu u vrtić il šta ja znam, obavit nešto kratko privatno. Nego uvijek ti u životu u određenom (većem) dijelu dana rupa gdje ne smiješ ni pomislit o nećemu privatnom. Čak i kad nema posla, moraš čamit u toj zgradi i tražit šta da uradiš. Zato mislim da bi 6-satno radno vrijeme o kojem razmišljaju u razvijenom zemljama svijeta, bilo pun pogodak. Znam, i dalje prodajemo svoje vrijeme i svoj rad nekom tko od njega zarađuje više nego mi, ali bolje išta nego ništa.

Naravno, ima tu još mnogo prednosti, a najveći od njih je taj da, jednom kad zasjedneš u fotelju (pa bila i ona na šalteru), malo tko te može istjerat iz institucije i da ćeš tu bezbrižno dočekat penziju. U biti, samim time što si se i dočepao tog mjesta, dokaz je da imaš debelu štelu i neke ljude iza sebe koji mijenjaju boje ko kameleon, ovisno o tome tko je na vlasti.

Na ovaj post me inspirirao sljedeći događaj:

Drugi put, u razmaku od pet godina, dolazim u istu instituciju po isti papir, i događa mi se ista stvar da me vraćaju sa “šaltera” jer ta osoba koja mi treba izdat papir, nije tu. Prvi put im izgovor bijaše: “Nije tu jer imamo fleksibilno radno vrijeme” Ma, nemoj! Drugi put jer navodno “otišli na razgovor sa šefom”, vjerojatno u kakav restoran gdje će jest na račun poreznih obveznika.