Vrlo često sami sebe ne vidimo onakvim kakvi uistinu jesmo, pri tome ne mislim samo na osobine, nego čak i na fizički izgled. Ne tako davno me zaprepastila jedna slika na kojoj su li leđa “izgledala” pogrbljeno, na što sam se požalila prijateljici, a ona reče: “pa ti se uvijek tako držiš”. Onda sam se sjetila da sam čak i na fotografijama iz djetinjstva bila pomalo pogrbljena :O, a sad se to još više pogoršalo sa satima sjedenja u uredu, nosanja “kojekakvih” sisavaca i brige oko njih tako da su sada potrebni sati vježbanja da se to dovede u red.
Znam da fotografijama ne bi trebali potpuno vjerovati jer je puno toga i do poziranja, a netko jednostavno ima za to talent ili se dovoljno izvježbao, ali kada loše ispadnemo, trebamo se zapitati zašto je to tako i zašti uvijek loše “ispadamo”. Jednako tako, u nekim godinama shvatimo da nam za istu ljepotu oko koje se prije par godina nismo morali truditi vele, sada treba dvostruko više napora. Više nismo mladi, kosa se mora uređivati, obrve oblikovati, lice šminkati i sl. Iako sam zagovornik prirodne ljepote i ne volim tešku šminku, ako sami nismo zadovoljni izrazom u ogledalu, ne vidim razlog zašto to ne bi htjeli promijeniti pa i uz pomoć ne – prirodnih dodataka.
Isto tako kada vidimo nekog sličnog da priča na isti na isti način kao i mi (recimo sestra, mama, brat, otac i sl.) skontamo da i mi imamo slične obrasce i da nam se oni nimalo ne sviđaju. Recimo nismo svjesni da govorimo pretiho, da nemamo autoritet npr. prema djeci i da nas ne slušaju ni kad povisimo ton. Ne bih znala što točno može biti uzrok tome, ali vjerojatno unutrašnji osjećaj da ne možemo ništa postići. Također nam tuđe vikanje zvuči zastrašujuće okrutno (recimo ako čujemo susjede da se deru na djecu), a kad mi to činimo obavijeni emocijama, nismo ni svjesni kako to izgleda.
Tako da sam shvatila da je ovo moje razglabanje je li prosijeda kosa kod (mlađih? ) žena lijepa ili nije, samo pokušaj da samu sebe “obmanem” da jest i da je, moja (klimava?) odluka da se ne želim farbat, opravdana.
Senorita Bandida
31. 01. 2023. at 10:35I ja sam to imala običaj da pogureno hodam, al to je više psihički uticaj, vjeruj.Sad pokušam uspravno da hodam što više mogu.
Ja se farbam već dugo, imam gene sa očeve strane, puno sijedih, šta se može, dok ima farbe dobro je😁volila bih nešto dobro na prirodnoj bazi, ali nema ništa još odlično na tržištu.
LauraTesla
31. 01. 2023. at 12:39Da i psihički utjecaj, ali kad se nakon godina pogrešnog držanja mišići zategnu ili skrate, tu ne pomaže ništa doli ciljane vježbe.
Ista stvar kod mene, genetika. Razumijem te, da postoji nešto biljno i efikasno, već bi to pronašla.
vrtlog_
31. 01. 2023. at 12:06Ja te podržavam u odluci da se ne farbaš. Mislim da je to hrabra i nadasve progresivna odluka.
LauraTesla
31. 01. 2023. at 12:42Da, odluka (iako ne mogu reč da je konačna) je djelomično i iz praktičnih razloga s obzirom da se ne znam sama lijepo ofarbat, a da mi je trenutno onemogućen dugotrajni odlazak k frizeru i da ne želim stavljat kemiju na kosu svako mjesec dana…
U današnje vrijeme je takva odluka ‘mimosvijet’ i uglavnom bi se morala naviknut na komentare i bliskih i ne bliskih ljudi što se ne ofarbam.
vrtlog_
31. 01. 2023. at 12:47Moguće je da je tako. Ja se sjećam kad sam ja puštao bradu u srednjoj koliko su me moji kući, a i drugi gnjavili da se obrijem. Sad je brada popularna. Ko zna, možda Laura se i tebi posreći pa da krene trend ostavljanja kose u prirodnom stanju. 🙂
LauraTesla
31. 01. 2023. at 14:33Hahha da, sad je brada u modi. Ti si uvijek bio avantgarda, čini mi se.
A krenio je “trend” samo se malo ljudi pridržava, tj. i nije neki trend (prirast)
Silence
31. 01. 2023. at 14:53Farbaj se odmah, platinum plava ili bijela to je ovdje trend, malo treninga za ispravljanje grbe/ posture i bit ces ko Pamela Anderson. Malo drmni guzom. Da sam blize dotjerala bih te ja u red.😎
LauraTesla
31. 01. 2023. at 15:25😘
Valjalo bi da si bliže 😊
Što se farbe tiče, ne hvala, nikad (više) blajh, tj. dok ne bude barem 50% sijedih