Pra(š)sak

Najjači su mi ovi eko – bio zagovornici ili zagovornici kako što prije treba pobjeći iz civilizacije u kakvu šumu i živjeti “u skladu s prirodom” kada navedu jedan od glavnih argumenata da je sve što je moderna civilitacija stvorila štetno: “Probajte stavit prašak za veš u oči pa ćete vidjeti šta će se dogodit”. Jasno, slažem se sa koristimo previše nepotrebnih kemikalija ali isto tako bi čovjek mogao reći probaj staviti prah od prirodnog eko, organskog čilija u oči pa ćeš vidjeti šta će se dogoditi, ili obični ribači sapun koje su naše babe koristile za pranje. Pa wow! Vrlo ste pametni sa tim izjavama. Da svi trebamo pobjeći i odbacit kompletno sva moderna dobra (dok o tome redovno objavljujemo na internetu i imamo struju i skoro sve ostalo). Moderna medicina je očito zlo i trebaš i osnovne stvari koje se lako i brzo mogu riješit uobičajnim lijekovima, pokušat liječit prirodno za što uopće nit si stručan nit znaš kako i za što ti trebaju mjeseci. Nego eto limun je dobar, ova ona egzotična biljka je dobra, e zeolit je čudotvoran, zelena glina pomlađuje organizam, bla, bla…. Ono u dm bio što kupim je čudotvorno jer je bio (nema veze što je raslo u Kambodži gdje ne podleže nikakvim kontrolama i stoji zapakirano u plastiku godinama…. Il umjesto da odeš psihoterapeutu ili psihologu ti ćeš otić kakvom “shamanu” koji je obvezno s ovog našeg prostora ili iz Španjolske koji se navodno školovao kod peruanskih šamana i sad odjednom nudi iscjeljenje svih duševnih boljki za samo, pazi sad 299,9 eura po sesiji i sav je sretan i uravnotežen shaman sa istim takvim sljedbenicima koji su navodno otkrili smisao života. Nešto sam postala skeptična ali najlakše je pobjeći, pobjeći od odgovornosti pa i u neku šumu, jazbinu… i od ljudi odakle ćeš drugima solit pamet i pljuvat po civilizaciji jer si ti očito puno bolji. ..

Ili bit “čvrstog stava” kao Bukowski pa će ti se gadit to što ljudi idu na posao i što su svi isti i zabit ćeš se u neki stan sa bocom viskija/pive jer si ti navodno umjetnik. Sve je to lako, a teško je ostat i bit svjestan u ovakvom životu kakav je, sa svim izazovima i pokušat ga učinit najboljim što možeš.

2 0 komentara

  1. Sve što je krajnost, ne valja.
    Umjerenost je zanat stabilnog življenja.
    Ima sad tu još jedna stvar – zanat se uči tako što ti neko pokaže, ali se ne nauči dok sam ne iskušaš, dok ti “ne prođe kroz ruke”. Kroz ruke ti mora proći i prekomjernost i nedovoljnost, da bi, sam za sebe, shvatio doziranje.

    Summa summarum, jako mnogo propovjednika “njhovog načina” (da ne kažem ideologije), u najšire zamislivim oblastima življenja, ne posjeduje temeljno iskustveno saznanje o naprijed objašnjenom doziranju i onda dobijamo ili-ili, krajnje i ponovo krajnje.
    Teško je, gotovo nemoguće, samostalno smiješati sivu, ako nisi iskusio šta je bijela, a šta crna.

    Inspiracija mi je, usljed ovog posta, otišla predaleko, ali, kada je već tako, reći ću i ovo: Nemali je broj ljudi koji se od djetinjstva trudi primjenjivati generacijama isprobane dobre prakse umjerenosti kao zanata življenja. Na prvoj turbulentnijoj okuci života ta umjerenost zakaže, jer su je usvojili, ubijeđeni da se tako može usvojiti, na tuđem primjeru ili prosto slijedeći pravila, umjesto da je iskustveno prođu i zaista shvate njen značaj.

    1. Lijepo razmišljanje, kao i uvijek, otvara nove vidike

Leave a Reply