Kada čovje(k)čanstvo previše cjepidlači

Ne tamo davno, aktualna je bila tema, možda ne toliko na ovim prostorima, ali uHrvatskim medijima svakako, da je gradonačelnik Zagreba ukinuo status “majke odgajateljice”, gdje su žene koje imaju više od troje djece dobivale novčanu potporu jer su se brinule za njih. Na stranu to da se odjednom dobilo toliko i toliko žena i nezaposlenih na zavodu za zapošljavanje, kao i toliko i toliko djece koja u slučaju zapošljavanje njihove majke moraju tražit mjesto u (ionako) pretrpanim vrtićima, nego puno (običnih) ljudi je s oduševljenjem prihvatilo taj prijedlog s šovinističkim izjavama tipa: “Nek prestanu širit noge i nek počnu radit kao i svi ostali” (zanimljivo da to isto ne govore za razne starlete, youtubere, blogere koji u moderno doba žive isključivo od svog nerada, ali od “praćenja” rekla bih poglupe mase u kojoj ovi isti i pripadaju). Drugi su pak (navodno inteligentniji) raspravljali o tome jesu li takva djeca kasnije korisna društvu, navodeći (činovnički hladnokrvo) da bi u slučaju da dijete kasnije ne počne radit i bude bilo kako društveno nekorisno, odnosno na štetu društva, majke trebale vratiti državi taj iznos. Često su aludirali da upravo romske obitelji imaju puno djece i da žene samo primaji naknade (i djeca im nisu na korist društva). Pogledavši sve te tvrdnje, shvatiš u što se to društvo pretvorilo. Društvo kojeg nije briga za drugog, osim ako taj nije koristan (lijep, bogat, slavan, zabavan, poznat). I da su hladnokrvno spremni baciti linč na bilo koga pa i na djecu (jer kasnije PREMA NJIHOVOJ fkng FANTAZIJI neće biti društveno korisna). Pretpostavljam da bi i Tramvaj spadao u ovu grupu ljudi, ali nevažno to sad. Dakle, nimalo empatije, nimalo ljubavi prema slabijem, potlačenom, bolesnom ili siromašnom (osim dakako ako nam to masovni mediji ne aludiraju) jer (tako kažu) svi imamo “jednake prilike”. Blaženi kapitalizam. Dobro generaliziram kad kažem “nimalo empatije”, vjerujem da ih ima, ali tko sam ja tu da ikom sudim. Možda sam i ja još gora, bez empatije…… I drugim solim pamet, a ja isto ne činim, no sada nije riječ o meni, očito. Zbog čega bi svi mi trebali biti “na korist društvu”, plaćati pdv, čuvati “kralja” koji nama vlada, kao vrijedni mravi maticu?! Zašto bi i svaka žena trebala radit, punit proračun? Šta ako to ne želi? Ima li pravo poželjeti brinuti se za djecu i ne raditi standardni posao, a ne biti prisiljena da mora radit da bi tu istu djecu i sebe uspjela održat koliko-toliko materijalno sigurnim? Retoričko pitanje. Stvar je u tome da vrlo malo imamo izbora. U tom istom društvu, navodno u kojem sve biramo jer je “demokratija”.

Druga stvar vezana za cjepidlačenje je često vezana za znanost i znanstvena razmišljanja koja nemaju veze sa ljudskošću ili prirodom. Onda tamo mi se divimo kako kod “Švaba” svaki pedalj zelene povešine uredno pokošen i to stalno i kontunuiramo. Divimo se kako su iskoristili Rajnu, Majnu, bla, bla. Kako iskorištavaju resurse, ovo ono… No, je li to samo dokaz da im je ono lijeva strana mozga predominantna. Možda zapravo poštuju svakog upravo jer su navikli slijediti pravila. A i ta pokošena trava, loše utjeće na bioraznolikost i pčele, koje rano ostanu bez ispaše. Zašto ne prepustiti jednostavno prirodi da radi ono što treba jer je toliko i naveko pametnija od nas. Nego, moderni čovjek je navikao da sve on treba kontrolirat i u svemu imat svoje prste. Počevši od toga da ga zanima šta radi i gdje se kreće rijetki zimski ris o kojem ništa do sada ne zna. “Ajme, ne znamo ništa o njemu, idemo mu stavit narukvicu koja će odašiljat signal gdje je”, ne uzimajući u obzir smeta li njemu to, remete li te frekvencije njegovu prirodu, parenje, duštveni kontakt, njegovu prirodnu frekvenciju. I zbog čega jednostavno morate SVE ZNATI? ! Zašto ga ne pustite da živi. Još jedna stvar, poljoprivreda. Naiđoh na informaciju da Velika Britanija daje poljoprivrednicima nekakve otpremnine samo da se okane poljoprivrede jer rade na starinski i po njima neučinkovit način. Navodno da bi se više zemlje moglo iskoristit za tu masovnu proizvodnju na efikasan način. Zatim, dovoljno su CJEPIDLAČILI da su izračunali koliko nekoj biljci treba bilo koje esencijalne tvari, bilo vode, bilo vitamina,, minerala i sl. da če sada uzet točno tu količinu i kapat joj umjetno na korjen da bi ona navodno bila optimalno razvijena. Je li im ikad palo na pamet da biljci treba i zemlja iz nekog svog razloga i višak vode koji donese kiša i prirodno sunce od zvijezde Sunca i ljudski kontakt, energija. Možda ne ljudska energija, ali sigurno ne i kompjuterska i mehanička. Ne kažem sad da se trebamo vratit u kameno doba, ali ovo sve jednostavno ne ide u dobrom smijeru. Pustite neke stvari da se same odvijaju, prirodno, spontano, a ne da svaku, ama baš svaku, stvar na planeti morate kontrolirat. Navodno je to zato što je “kap prelila čašu”. Ona mala Greta sada likuje. Čudno, nešto je nema dugo!? Možda je i promijenila spol, kamo je to saomo modermo, pa sad protestira kao kakav nepoznati novi Greto. Nevažno, ono skroz. Ostavite dio zemlje netaknut.

9 0 komentara

  1. Super post, pa da se malo pozabavimo činjenicama:

    Iako su jaslice uvedene u društva ko zna kada, i tada, a i sada zna se iz osnova razvojne psihologije da se ličnost dijeteta tek u trećoj godini života kreće spoznajno i emocionalno organizovati kao subjekat odvojen od majke ili oca/osobe koja se o njemu starala od početka, ali i okoline u kojoj najviše boravi – dom, krevet, mirisi doma i posteljine.. Prekidanje ovakve rutine prije treće godine života mogu izazvati poremećaje pažnje na psihičkom nivou, a na fiziološkom planu (koji je ovdje još izraženiji) mršavost, škržljavost, bolešljivost djeteta usljed mijenjanja rutina (ulazak u stres odmah po buđenju – spremanje za vrtić, promjena vremena kada se uzimaju obroci, kada se spava, različiti mirisi – to nije dom, izostanak najdražih osoba u najvećem dijelu dana od kojih dijete, na psihičkom planu, još uvijek nije odvojeno kao zaseban subjekat.

    Ovo je orgomno pitanje koje direktno utiče na seriju pandemija u savremenom svijetu – autističnog spektra, poremećaja pažnje, agresivnosti ili utučenosti, slabog imuniteta djeteta, a o tome se nikako i veoma rijetko govori.

    Kada sam, razgovarajući sa svojim prijateljicama i kolegicama, upućivala na ovu problematiku, dobijala sam dvije vrste reakcija:
    1. majke koje su osjećale (jer to se osjeća, jednostavno zna) da je ovo istina, ali su iskreno rekle da nemaju načina organizovati život tako da ispune ovaj minimum za optimalan razvoj djeteta u najranijoj dobi;
    2. majke koje su odbijale ovo pitanje ikako razmatrati, poput zida, a argumentacija je bila – kada mogu svi, kada je već kompletno urbano društvo tako organizovano, čemu pametovanje? Djetetu, rekoše, treba socijalizacija, potpuno prenebregavajući činjenicu da socijalizacija kod djece započinje onog momenta kada se zaokruže kao ličnost, zaseban suvjekat u odnosu na svoju najbližu okolinu i drage osobe, a da sve ostalo sa sobom nosi rizike koje sam nabrojala.

    Ljudski potencijal je najveći resurs modernog društva, to bi trebalo odgovarati i kapitalizmu, ukoliko takav društveni sistem želi da potraje, bude stabilan i stalno u polaganom rastu. Iz samo ovog primjera je vidljivo da će pojesti samoga sebe, na fonu one maksime “Revolucija jede svoju djecu”.

    1. Drago mi je da si navela ove činjenice, mnoge od njih nisam ni znala.

  2. A, što se tiče “Švaba” i eksploatacije u jednoj visokoj uređenosti resursa ove Zemlje..
    Švicarska je tu ok., jer veoma transparentno, svake godine, prikazuje u kojem dijelu godine potroše toliko i toliko procenata energetskih resursa Zemlje (npr., u mnogin gradovima se ispod asfalta ili pješačkih zona ugrađuju grijači kako bi površina bila suha i oslobođena od snijega ili kiše).
    Tako se na početku godine ukupni energetski resursi Zemlje podijele po državama u odnosu na veličinu države i broj stanovnika. Već u martu tekuće godine jedna Švicarska potroši energetske resurse namijenjene njoj za tu godinu.

    Ok., u počecima će ta prevelika potrošnja ići na uštrb siromašnih država i kontinenata (kao što je, uostalom, i uobičajeno), ali će se, prije ili kasnije, desiti da će i tehnološka revolucija pojesti svoju djecu.

      1. Zanimljiv podatak i o Švicarskoj. Samo da nadodam da su grijači ispod asfalta na otvorenom (kao i mnoge druge stvari koje troše el energiju) po meni nepotrebna stvar. I to je u neku ruku diranje u prirodu i stvaranje umjetnog svijeta. U jednu ruku se stvara društvo koje će biti totalno ovisno o električnoj energiji i za najmanju moguću stvar, a u drugu ruku zagivaraju smanjenu potrošnju. Jedino što bi bilo ok je implementurat Tesline ideje i osigurat besplatnu energiju za sve.

  3. Nisam te ja jebav'o i djecu ti rađ'o – reče jedan lik, al da ne imenujem. Sud je srećom presudio i to ovozemaljski…

    Životinje u prirodi rijetko sjebu svoju djecu, to je iz nekih razloga karakteristika ljudi… a tvrdimo da smo pametniji. Valjda smo u početku sisari ko i svi sisari, prvo naučimo jesti, pa hodati, pa tek onda krene neka socijalizacija. Ko će ako neće mater i ćaća…

    1. Isto kad su branitelji žugali što rodilje imaju primanja, a oni nemaju.

      Što se tiče životinja, nemaju svijest (valjda) pa ni nemaju “pokupit” emocionalne boljke od roditelja. Valjalo bi da smo svi mi uravnoteženi i primjer “zdravog ljudskog opstanka” , al koliko mi utječemo na društvo, toliko i ono na nas, nažalost, a stvorili smo čudovište.
      Nadam se da sam potrefila temu.

  4. Mir Tebi, moje poštovanje!
    Problem nije u manjku mogućnosti slobodnog izbora, dovoljno je da možemo birati; “ovo hoću, ovo neću” samo što smo svojevoljno prihvatili ulogu žrtve (sluge ljudskim strastima – robovanje čovjeku).
    Sve dok imamo ovu mogućnost ni pod razno ne možemo niti trebamo kriviti druge za stanje u komu smo nego “zasluge” isključivo pripisati sebi.
    Svaki onaj koji se upusti u natjecanje sa prirodom na kraju je na gubitku 100 %!
    I ovo; “Kad sluga oponaša Gospodara katastrofa to je!”
    Čovjek budi!, a čovjek ćeš biti kad prihvatiš svoj prirodni položaj, položaj sluge.
    “Uvije sluga nikad Gospodar” hn. 🙂

    1. Poštovanje Hajjenezir! Mudro i poučno razmišljanje kao i uvijek! Hvala na komemtaru.

Leave a Reply