Mislim, što je sa tim očekivanjima da žena mora uvijek kuhat, a muškarac očekivat sve spremno i gotovo pa čak i kad oboje rade. Razumijem, žena je možda u tome vještija jer je od malena uče da kuha, ali zašto i muškarac ne bi nekada napravio jelo, ako ne i redovno. Tu je i ona poslovica : “Ljubav ide kroz želudac” koja se uglavnom odnosi na ženu koja mora nahranit muškarca. Još ako je muškarac navikao da mu se tako ponaša mater, tada tu nema pomoći, osim potpune rekonstrukcije mozga. Vraćanje na tvorničke postavke isto nije dobro, jer se u tvorničkim postavkama hranio u stomaku od majčine krvi, a tek ako je dojio…. Razumijem ja to sve, tradiocionalno je na ženama “red” da kuhaju za obitelj i naše je društvo prepuno žena koje će na neki blagdan praviti četiri vrste slanih jela i 10 vrsta kolača da nitko ne bi “ostao gladan” . Još se i vještina žena gleda u tome kako su spretne domačice i kako im je uređena kuća ili ispao kolač. Meni se čini da ja imam neki poremećaj sa percepcijom hrane i odnos prema spremanju hrane (što nije bap dobro), ne znam kuhati za više ljudi nikako, dok sam živjela sama spremala bih neka brzinska niskokalorična jela, daleko od tradicionalnih, za blagdane spremim jedno jelo i eventualno jedan kolač koji nikad ne izgleda dobro (ili mi bude preranak biskvit ili neravna krema, neuredna glazura), volim mijenjati recepte, pa dodam nečeg više, a nečeg drugog manje, da ne govorim o neredu koji napravim dok kuham… Kad sam sama skoro nikad ne kuham, jedem nešto brzinski. Često me živciraju moji kada ih vidim da jedu stoječki ili jedu previše. Ostalo mi to nešto. Možda to i prenosim na druge, tko bi znao. Kod mene ljubav u adolescentsko doba definitivno nije išla kroz želudac, već izlazeći iz želudca (možda netko skonta). Ne znam priređivat zabave gdje će svi na kraju biti siti i nešto jest, s nečim se hranit. Dok je za vrijeme naših dječjih vjerskih obreda bilo pravljeno tristo jela i pozivano 50tak ljudi od kojih bi se svima zadovoljile prehrambene potrebe. Mislim, loša sam ja u još mnogim stvarima, ni za šta nemam vremena (ne znam gdje mi odlazi), ne pamtim brojeve, čak se ponekad i pitam kako ja ono uopće završih onako težak fakultet?! Što bi moj stari rekao kad nešto pogriješim :” I ti (mi) završila fakultet?”
romanoff
21. 04. 2022. at 17:54Joj ne znam ni što kuhati bez obzira na pol… prođem s posla do kuće pored 2 miliona nekakvih restorana, sve se oko mene pravi, od pite, pizze, do musake i punjenih paprika… što ću se ljudima miješati u posao…
LauraTesla
22. 04. 2022. at 8:15Kako ne znaš, kad si pravila ono nešto zeleno što se smuti i ispeće u metalac tepsiji? Zaboravih naziv.
Što se tiče kuhanja, meni svakodnevno naručivanje hrane nije isplativo, mislim da bi nam obiteljski dvije plaće otišle samo ma hranu i opet bi netko ostao glafan xD. Povremeno da, al dugoročno je neodrživo.
bruteforce
21. 04. 2022. at 20:31Kakvu Robert pizzu napravi…
LauraTesla
22. 04. 2022. at 8:17Pizza i nije neko jelo hm….
vrtlog_
21. 04. 2022. at 21:59Nekad može imat logike da žena češće kuva, ako muškarac puno više radi npr. Al i tu opet može bit i obratno, da žena više radi, pa da bi muškarac triba kuvat. Kako god, u našoj patrijarhalnoj tradiciji je da žena kuva za obitelj, radila – ne radila, što svakako ne podržavam. Mada, možda sam licimjer, jer sam ne kuvam. ?
LauraTesla
22. 04. 2022. at 8:18Ma da, u nekim obiteljima je naviknuto da se i muškarac i žena slomiše od posla, a da žena plus na to još mora i kuhat, spremat, brinut oko djece, dok se muškarac izvali ispred tv-a i smatra da je on svoj dio posla obavio.
Tako nas uče, uglavnom.
Druga stvar je kad jedno od njih ne radi i skedi kući, nekako mi je logićnije ako je netko slobodan da kuha.
katran
22. 04. 2022. at 2:14Mislim, kakva su to nakaradna očekivanja da žena mora uvijek kuhati.
I otkud razmišljanje da je žena u tome vještija, nema šanse ?
LauraTesla
22. 04. 2022. at 8:24To su tradicionalna razmišljanja, koja više-manje dočekaju svaku ženu, barem ovdje kod nas.
Statistički gledano u našim područjima, žana i jest vještija u tome od većine muškaraca, zbog toga što poćne kuhat od malih nogu i konstantno to ponavlja. Broj muškaraca koji nisu “profesionalni’ kuhari, tj nije im zanimanje kuhar, a da znaju kuhat je poražavajuće mali.
Reci jednom prosječnom muškarcu koji inače radi neki deseti posao, da ti spemi relativno jednostavno jelo, teško da će uspjeti. I to je činjenica.