Ljudski mozak, čini mi se, voli red, savršenstvo, redoslijed, uglađenost, čistoću. Da li biste se dali u ruke doktoru koji radi u nekakvoj prastaroj, prljavoj, zapušenoj klinici. Vrlo vjerojatno ne. Također, postali smo gutači savršenih slika kojima obiluje carstvo, besprostorje interneta. Volimo red, savršene slike, savršene profesionalne rezolucije. Tako da više nije u pitanju “slika govori tisuću riječi”, nego slika prodaje sve, ama baš sve. Facebook, instagram, pinterest… Možda je sve ovo više naglašeno na insta, nego na ostalima. Tako, neka stranica prodaje evo recimo nekakve domaće proizvode, voće, povrće, objavi savršenu sliku na kojoj se pus vidi ženska ruka sa savršeno izmanikuriranim nadograđenim noktima da se približi svojim kupcina koji sve vide kroz tu prizmu. Prizmu savršenstva, prizmu profesionalnosti. To je dobar marketing. Daleko od toga da je ta ženska ruka sa onolikim noktima mogla uzgojiti i posaditi to povrće, nego moraš se nekad zaprljat stvarnom zemljom, hodat u staroj odjeći, rašćupane i zavezane kose s crnim ispod noktiju jer je to proizvod tvojih ruku, a nemaš vremena se uređivati. Dakako da smo od proizvodnje hrane za vlastite potrebe, došli do savršeno strojno uzoranih ogromnih prostranstava na kojima rastu savršeni sjajni hibridi koje takvi ljudi kupuju u savršenim supermarketima. Isto tako, došli smo do paradajza koji raste u savršenom kontejnerima bez grama zemlje, a “sve” što mu treba mu se daje na infuziju, folijalno. Jako dobro. Čak nedavno pročitah da su smislili špinat koji uz pomoć nano tehnologije može slati e mailove. Pa wow za ljudski rod.
Dalje, svi smo mi nježne gradske princeze koje se zgražaju nad domaćim zaklanim pilićima i gadi nam ih se pojest, ali zato volimo blijede filete, dakako, tu ne vidimo pile ili zamotanu, savrseno složenu, izrezanu, plastificiranu čajnu, kojoj su plus dodali i boje i lakova i mirisa. Volimo sve što je mirisno, umjetno mirisno, lenore, omekšivaće, deterdžente… Tako da nam neki proizvod izgleda nedjelotvoran ako nema fini, opojni, očaravajući mris planine il oceana ili nedajbože da smrdi. Uf, daleko bilo.
Otuđili smo se i volimo savršenstvo. U prirodi uistinu vlada savršenstvo, ali potpuno suprotno od ovog našeg umjetnog i prisilnog reda.
vrtlog_
3. 02. 2022. at 20:49Većina ljudi u trgovini želi kupit povrće nekog “savršenog oblika” i slično, tako da i trgovine se prilagođavaju onome šta ljudi žele, nije sve ni do velikih trgovačkih lanaca. A po meni jest pomalo licimjerno jest tipa piletinu, a ne bit sposoban zaklat pile. U te licimjere ubrajam i sebe. Inače, dobar post. ?
LauraTesla
4. 02. 2022. at 11:07Moguće da većina želi, ali mislim da postoji i ljudi koji bi prihvatili i čudno oblikovanu i možda malo uprljanu jabuku, ako je uistinu domaća. Savršenog izglefa ne znači da je odmah loše kvalitete, ali eto, ljudi to brkaju, očito.
Ne mislim samo da trebaš moć zaklat, nego ima puno ljudi kojim se gadi domaće, kad vide cijelu i neće je pojest, a raskomadana u dijelove im ne smeta jer su se otuđili i ne pojme da je to nekad bila cijela kokoš, više mi je to licemjerno