Nešto sam u zadnje vrijeme krenula sa žuganjima o pojavama (i/ili) ljudima koji mi idu na živce ili smetaju,da post ne bi krenuo u nekom totalno kontra smijeru nego sam mislila jer se u ovom trenu sjetihh još tipova ljudi koje ne preferiram, nakratko ću zaustaviti misao…
U ovom trenu se sjetih ljudi sa nekakvim prečvrstim karakterom, ono sve je i jest onako kako oni to misle, a ako nije, bit će jer vrlo često će sve i okrenuti na svoj mlin. Valjda je riječ o kreatorima vlastite sudbine u punom svom sjaju. Međutim, vrlo često je riječ i o manipulatorima. Teško je shvatiti gdje jedni prestaju, a drugi počinju. Ako te uspije uvjeriti da učiniš nešto što ti ne želiš, ali pristaneš na to jer si slab(iji) karakter, to je taj mali sitni manipulator. Ali ne važno sad to. Mislih pričati o onim razmaženim ljudima koji su navikli da imaju sve i koji se nikad i ni u čemu ne mogu žrtvovati. Bilo da govorim o ljudima koji nema šanse da bi pojeli kruh star jedan dan, ili razmaženoj maminoj dječici koja će tri puta proči u menzi i vratiti pladanj jer je nije zapalo ono što bi ona htjela (punjena piletina il šta već), te je naravno nije ni stid iako ima višak kilograma… Takvi isti ljudi će primati stipendiju za materijalno potrebite, jer su našli štelu preko nekog svečenika, nema veze što mjesečno dok studiraju imaju đeparac od 500 KM , možda u to doba 300 KM, mislim da su prije novci više vrijedili. Tako imam jednu poznanicu koja će “natjerat” muža da idu u podstanare u grad koji njoj paše, nema veze što u njegovom rodnom gradu imaju opremljen stan, samo zato što se ona nema s kim družiti. Ok, neki ljudi jednostavno nisu navikli ni na kakve kompromise. Možda me takvi ljudi živciraju upravo zato što sam ja previše navikla savijati rep. Živi skromno, nemoj bit rastrošan, jer nikad nisi navikao da imaš, pomno gledaj na šta ćeš potrošiti, ne troši na gluposti i sl. I naravno da ovim gore ljudima se nikad neće dogoditi da rade kao konj, bez imalo godišnjeg i da im je plaća nedostojna. Previše puta čujem ovih dana onu rečenicu “Šuti, bolje da radiš!” i sve me više i više živcira. Takvi ljudi će i kupiti sebi auto, stan, kuću, nema veze što ništa ne rade, i nema šanse da će trpiti ikakvog poslodavca, niti ikog, jednostavno snaći će se u životu. Gledano izvana.
I zašto onda neki ljudi “dobro prođu”, a neki ostanu tapkat, onako, u mjestu?
Mislim da je sve i uvijek bilo sve u glavi, stavu, “sreći”.
Silence
3. 01. 2022. at 14:57Ne znam, u svijetu svi igramo svoju igru, svako ima drugaciji karaktera,potrebe, zelje sto ih oblikovalo vlastitu iskustvo od odrastanja pa nadalje,kretanja krox drugaciju sredinu,drugacije okolnosti, kretanje kroz drugacije drustvo.Prosto prihvatila sam davno da je svijet dirty game i imas jedan ovaj zivot, ako se neces za sebe zauzet vjeruj nece niko, sto prije budes znala sto zelis od zivota to ti je bolje, manje se fokusiraj na ljude oko sebe kako zive, vise na sebe.Vrlo vazno nauciti reci NE! velikoj vecini ljudi ako vidis da nemas benefite od njih,bolje receno ako vidis da odnos nije reciprocan,manipulativan.Time vise postujes sebe.Biti emotivno neovisan od ljudi je jako bitno.
LauraTesla
3. 01. 2022. at 17:58Dobri savjeti, thx
romanoff
3. 01. 2022. at 16:38Prije 10 godina bih se s tobom složila stopostotno… do danas sam sama sebe razmazila, pa se pronalazim u mnogo čemu… nit mi se jede šta mi se ne jede, nit mi se boravi gdje mi se ne boravi, niti mi se trpi svašta na… radnom mjestu, privatnom životu etc… nije kod mene do odgoja, nego do prerastanja stavova onih koji su me odgojili…
LauraTesla
3. 01. 2022. at 18:01Razumijem ja to sve, nekako smo možda tako i odgojeni, večina nas, počevši od sitnica, “ne uzimaj ništa u gostima”, iako ti se jede, do nekih krupnijih stvari, budi prema svima ljubazan itd itd . Ali evo tu sam trebala povući crtu između onih koji imaju zdrav ljubavni, hedonistički odnos prema sebi (kao ti npr) od ovih što su jednostavn bezobrazni i ne gledaju tuđe potrebe nimalo nego misle samo na sebe. Ok, post je malo zbrzan… Opisuje i ove i one.
romanoff
3. 01. 2022. at 19:22Moja majka prva, do njenog naselja nema već dugo prevoza, prva prodavnica 15 minuta hoda, do pijace joj sat treba (jer nema busa, a ne vozi), komsiluk naopak, ispod nje nekakve psihopate, ne znam kako je svo četvoro s istom dijagnozom, iznad neka baba, dernja se povazdan jer nije normalna… i sve je to nervira i samo se žali, žali, žali… pa kad kažem “ajd mijenjaj, pomoći ću ako i zafali love za novu gajbu… evo u mojoj mahali u centru lik za dž prodaje stan, možemo novogradnje pogledati da odmah pravis po svom halu, prva udješ, jerbo možeš i kod mene, prazna soba. Do pijace kosi lift, sekund sletis, 15 binga, konzuma, merkatora, nikog u zgradi, svako svoje gleda”. A ona tvrdoglava… kaže 30 godina živi gdje živi… ko da je drvo, pa se ne može pomjeriti… i sve je tako, nešto navikla, nešto joj dovoljno… onda skontam, pati se, ko da je patnja neki životni cilj…
LauraTesla
4. 01. 2022. at 8:02A i navika, strah od promjena, a i neki nesvjesni podsvjesni mazohizam :/. To ti možeš teško promijeniti. A evo i kod mene, trenutno, treba pazit da ne preraste u to
nekontamteba
3. 01. 2022. at 21:59Jesam li ja takav ?
LauraTesla
4. 01. 2022. at 8:03Ma ne, ne bih rekla. Kod tebe je opet prisutan neki blaži oblik ugađanja sebi ito nije ništa loše, a jednako misliš i na drug ljude oko sebe. Ovdje mislim na isključivo one koji misle samo na sebe i nikad se ni za šta ne bi žrtvovali.
uljezica
4. 01. 2022. at 10:14“suti, bolje da radis ” mislih dugo tako ali vidjeh da kod drugih to bas ni ne vazi. zavisi od okoline, odgoja, mentalnog sklopa, gledanje na stvar…
sto sam starija sve manje znam sta je pametno ali se i sve vise fokusiram na sebe. odbacujem sve sto je tesko, mucno, komplikovano, toksicno… ugadjam si sto vise mogu sto u proslosti i nije bio slucaj. ne u ovoj mjeri.
LauraTesla
4. 01. 2022. at 19:59To šuti, bolje da radiš j eviše konstatacija od drugih, pa ne možeš sad nać nikakav posao, bolje ti je išta, nego ništa. Standardna razmišljanja starijih, mojih roditelja i drugih.
Shvaćam šta hoćeš reći, tako i treba.