Jučer sam gledala dokumentarni film : Zabranjeno pušenje u Sarajevu. Općenito, nisam bila njihov veliki obožavatelj, imali su dobrih i legendarnih pjesama i nikad nisam posebno razmišljala, a ni istraživala o njihovom nastanku. Uglavnom zbog tog što sam bila dijete i nisu bili predmet moga zanimanja. Kao djeca smo često s roditeljima gledali Top listu nadrealista i neke su mi se scene duboko urezale u pamćenje. Jedna od njih je kad su preradili pjesmu Olivera Dragojevića, Posjeti me šta do bješe ljubav! Odnosno, posjeti me što to bješe hapa ili bar na tren mali čevapćić.
A također sam odrasla gledajući određene serije za djecu iz bivše Juge i kao da osjećam cijeli život neku blagu nostalgiju za Jugoslavijom iako nikad nisam živjela u njoj. Čudno, zar ne?
Znam da nisam puno kompetentna pričati o tome, mogao je socijalizam u Jugoslaviji biti loš sustav, ali jedno je jasno, većina ljudi, običnih ljudi je u njemu bila sretna, imali su viziju u prosperitet, napredak, kolektivni identitet, nisu se separirali, tj. uglavnom nisu. Kako Nele u gore spomenutom filmu govori. Biti Jugoslaven je bilo moderno, in.
Nije se gledalo tko je koje nacionalnosti ili vjere. Istini na ruku, nikad se više nije gradilo, otvaralo tvornica, ulagala u obrazovanje. Znam, uvijek je bilo povlaštenih, kao i onih koji su zarađivali na drugima, ali to je bilo vrijeme izgradnje, a ne destruktivnosti i odjednom je to ljudima izmaknuto ispod nogu. Neću sada ulaziti u uzroke ili uzročnike, ali "jugonostalgija" nije nešto što se treba smatrati lošim. Mislim, da sada umre Čovoć, Bakir ili Milorad, ili čak Vučić, koliko bi ljudi za njim plakalo, kao za Titom. Znam, tu je bila riječ i o propagandi od malih nogu, u školi su recimo učili pjesmice o njemu, ali to nije bilo na silu, nije bilo da je on skroz zao pa se iz straha moramo praviti da ga volimo.
Gore spomenuti film mi je bio i tužan, nevezano za to neko nsilno prekinuto prijateljstvo između dva "frontmena" grupe… nego za neki prošli život, neku prošlu bezbijednost i vjeru u bolji život. Toga sada više nema ni na vidiku. Većina takav "bolji život" očekuje u stranim zemljama i sl. ali mislim da je daleko to od toga, pogotovo u ovakvim vremenima.
Danas mnogo ljudi, a to se prenosi i na mlađe generacije ima izrazit otvor prema komunizmu, jugokomunizmu kako ga sada vole nazvati. Iskapaju iz prošlosti zločine i pozivaju se na to da su im branili religiju, da su se tvornice počele rušiti i prije rata, da je vladala recesija i sl. i da smo bili pod "željeznom zavjesom", sirotinja i da nismo imali gdje nabaviti osnovne stvari. No je li to uopće tako… Kad već navodim ovakve primjere, podsjetim me na stav jednog mog kolege žutokljunca, iako mlađi od mene skoro 4-5 godina on ima stav da su Komunisti najveće zlo koje je postojalo, brani sustav slobodnog izbora svim silama i žali za nekim "žrtvama" njegove vjeroispovjesti koje su smaknuli prije 70 godina. Bit će previše se naslušao propovijedi "duhovnih vođa". A da ne govorim kakve stavove ima o prošlom ratu. On je po meni školski primjer prenošenja stavova (šovinističkih) s jedne generacije na drugu.
Jedno je jasno, u posljednji 30 godina nalazimo se u dubokom ambisu, vremenu destrukcije, separacije, ciljane manipulacije osjećajima "domoljublja" i nacionalnosti…Trebam li još nabrajati.
Promjena sustava nam je možda donijela "slobodno tržište" ali je uništila domaću privredu, donijela neuređeni državni aparat, siromaštvo, nestabilnost, korupciju i to se ne može iskorijeniti nikakvim ulaskom u "razvijenu, civiliziranu" Europu jer je ovakav novi sustav osmišljen da njeguje "prirodnu" želju za satiranjem konkurencije i opstanka jačeg.
Koga zanima dokumentarac, nek pogleda:
Vrtlog_
11. 02. 2021. at 13:11I meni je krivo što se Juga raspala. Volija bi da je opstala, ali da je prešla u demokratsko uređenje. Jer, volin da živin i u ovako ekonomski upropaštenoj državi, u kojoj iman pravo reć šta mislin, nego negdi di će me ako opsujem Titu odvest i mučit. I to recitiranje pjesama velikom vođi, makar bilo blago kao kod nas što je bilo, mi je opet katastrofa. A kako stvari stoje cili svit će se izmišat međusobno.
malapcelamaja
12. 02. 2021. at 10:15Ekipa iz Zabranjenog pušenja se sastajala u haustoru do mene, tako da sam upoznata s njihovim djelovanjem.
I kod mene postoji taj neki žal, iako sam bila dijete kad se raspala, ali po pričama roditelja i onog čega sam ja bila svjesna u tim mladim godinama, čini mi se da je puno bolje funkcionirao sistem, da je bilo lakše i podnošljivije.
LauraTesla
12. 02. 2021. at 12:34Vrtlog
Kao što kažeš, bilo bi dobro da je prešla u demokratsko društvo. Znam da je samo uređenje imao odlike totalitarne vlasti, gdje ni u kojem slučaju nisi smio reč nešto liše o vođi ili komunistima, ali većina ljudi nije ni imala potrebu govorit loše, bili su zadovoljni jer su radili u tvornici, stalan posao, mogli se obrazovat, čak bi radnici dobivali ponekda i stanove za određeni staž. Prije svega se gradilo u napredovalo u privrednom smislu. I većina njih nije dad imala potrebu psovat Titu il se upletat u politiku.
Mislim, mnogi su se intelektualci bunili i nisu smatrali da je dobar sustav i bili proganjani ili “izbrisani”, ali toga imaš i danas i u najrazvijenijim i najdemokratskijim društvima, ali dobro ako si obični čovjek i psuješ il prijetiš recimo Plenkoviću po fb, mogu te pritvorit, a to je blaži primjer.
Mala pcelica
Skoro da si mogla biti dio njih 🙂