Zanimljivo je kako s neki ljudi u stanju svaku stvar zakomplicirati. To se dogadja najvise zbog toga sto je u njihovom mozgu to sve tako komplicirano. Ne znam tocno opisati, ali neka njihova razmisljanj jednostavno sve “od muhe prave slona”. I zbog toga nisu bas uspjesni u zivotu, ako cemo se voditi standardnim poimanjem uspjeha. Ngdje sam procitala da se takve stvari dogadjaju i “hipersenzibilnim osobama” i da se najprije treba pomiriti sam sa sobom. Kad pogledam svoj zivot imala sam i ja podoata, citaj previse komplikacija u zivotu, no kada bi to sve proslo i kada bi se nakon par godina vratila unazd i pogledala to sve sa odredjenje udaljenosti, zgrozila bih se zbog kakvih sam stvari “patila” ili komplicirala sebi zivot do krajnjih granica. Ne zna, ocito je sve to “u mozgu”. Zasto nam nekad sve ide dobro samo od sebe, a nekad upravo suprotno. Imala sam u glavi puno dogadjaja koje sam mislila opisati ko dokaz ovom gore navedenom, al sad mi nesto i nije trenutak. Najnovija stvar koju kompliciram i opetovano odgadjam je recimo voznja auta, ne znam cemu tolika panika (mozda zbog tog sto sam ono bas los vozac pocetnik) ili je ono to sve u mojoj glavi. Moja je greska sto recimo u dubini sebe smatram da neke stvari moram znat sama od sebe, a ovo jebas svar koja se poboljsava vjezbom. Znam, netko je bolji sam od sebe, a eto to mene muci sto ja nisam. Netko ima brze reflekse reagiranja, a kod mene su brzi samo u sucaju kada cujem da dijete place :P. I onda sam sebi rekla da ne mozes znat vozit, ako ne vjezbas, nema sanse da ces ikad naucit! I eto, problem je sto me “pogadja” kada nesto pogrijesim i sto me brine sta drugi “sudionici u prometu” misle o mojoj spoeoj voznji. Kad sam tek polozila to me uopce nije brinulo i vozila sam svojim tempom, a sad se prestravim cim vidim nkog iza sebe, to je sad nakon dvije godine nevoznje.
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.