„Ako smo u djetinjstvu, uspješno prošli kroz određena psihoseksualna razdoblja, moći ćemo iskreno voljeti, vjerovati svom partneru i biti mu vjerni. Jer, zrela osoba može surađivati s partnerom, a ipak se uz sve to osjećati samostalnom. Ona će se diviti svome spolnom partneru, a da pri tome neće misliti da je izgubila išta od svog samopoštovanja. Ona može započeti ljubavni odnos, a da se pri tome ne osjeća neudobno jer ima osjećaj identiteta. Zrela osoba može sebi dopustiti popustljivost u prisnosti i odanosti, a da se zbog toga ne osjeća žrtvom. Ona uživa u davanju i primanju jer su u nje simbiozne želje, osjećaj mržnje i zatorno suparništvo svedeni na najmanju moguću mjeru.“
(Fine, Erikson)
“Samo se vrlo malo pojedinaca može upustiti u odan, prisan odnos iskrene ljubavi u kojem se neće osjećati ugroženi zbog svoje odanosti i iskrene ljubavi. No, kako je to zapazio svaki psihoanalitičar, ljubav može biti izražena i na najrazličitije neurotične načine.“
(Strean)
Opet nemam šta da kažem, pa samo prepisujem J
vangelis
15. 05. 2015. at 23:16Daj šta neurotično 😀
LauraTesla
16. 05. 2015. at 16:22ima opisano u ovoj knjizi, ali taj mi se dio nije dao dalje prepisivat 😀