Opaska

Nikola Tesla je bio tako ustrajan da ne bi mogao ostaviti knjigu koju bi započeo čitati.“Sve što sam započeo, sam i završio“ Njegov poriv da dovrši sve što bi započeo jednom ga

je gotovo ubio kada je krenuo da čita Volterova dela.Na svoj

užas otkrio je da postoji skoro stotinu svezaka štampanih

sitnim slovom “ koje je taj monstrum napisao dok je pio

72 šolje crne kafe dnevno“.No,Tesla se nije skrasio dok

ih sve nije pročitao. (ukradeno,sry)

I sad, postavlja se pitanje  što bi on uradio da nabasa na sve ove današnje silne portale, blogove ili da samo jednom uleti na Internet. Mislim da bi poludio. Ovo je rupa bez dna. Ima tako nebitnih i glupih stvari. S tim da mi najviše smetaju neke k'o fol zanimljive objave koje te mame da otvaraš uvijek i iznova nove stranice. Sad će netko zgrmit na mene da je to prirodni proces, proces razvoja. Ljudi su i za novine mislili da će nas više asocijalizirat. Pisana riječ bi trebala imati važnost. Kako je rekao Marchelo , duša Marchy (op. M.V.):“ Smislili su medij gde njihova pravila važe: da ima tastaturu,

i majmun bi imao šta da kaže. Možda bi tipkao dokom,

al’ bi svakako tipkao. Ne bi bila misao, al’ neko bi to citao!“

 I pogledaj samo one twitowe, možda je to u nekim slučajevima satira, ismijavanje, želja za izlaskom iz ovog očaja, ali ima morbidnih stvari. Glupost se brzo širi, kao i želja za dokazivanjem , nadmoćnosti i opakosti.

Kada se ne krećeš među ljudima često zaboraviš kako je to zapravo. Kakvi su ljudi, kakvo je društvo očajno i koje su im stvari važne. Prodaj se kakvoj stranci, veličaj je bez imalo razmišljanja, bez želje za nekim višim idealima pripadnosti nekoj naciji (Hrvati možda i imaju izraženu domoljubnost, pripadanja… ali mi! Mi koji smo svačiji i ničiji, niti svoji smo najbolje prošli. Još malo i njihove ludorije i svojatanja, želja za pripadanjem koje se drže kao pijan plota će se sruširi u vodu kao i Američki san). Gdje sam ono stala, a da stranke i slična sranja, mladeži i govna koja tu ližu jedna drugom dupe i imaju ekstra ozbiljnu facu na tim njihovim sjednicama kao da su u Vijeću ministara, misleći da su popili svu pamet svijeta, su tu upravo radi osiguranja egzistencijalnih pitanja. Ženske pripadnice se vladaju kao prve dame, u svojim kariranim kompletićima i umjetnim smiješkom, čvrstim torbicama. Sve me ovo posjeća na Američko društvo 50-tih godina. JFK i sranja za javnost. Mene ne zanima to, jesam iz sirotinjske obitelji. Jesam uboga i znam da nemam nikakve veze niti sranja i boli me briga. Nemam samopouzdanja, ali ne iz tog razloga. Ne mogu meni ta vaša sranja ništa. Dobro znam da se mogu u gradu pojaviti sa čvrstom torbicom iz Švicarske i haljini od „Kineza“ i štiklurinama iz Shoping_online gluposti sa parfemom D&G i mislit ćete tko sam ko ja. Još skinem koju kilu i budem mršava gadura u miniću i osvojit ću špicu. Ali to nije to. Ja svojom pojavom, svojim onim što jesam rušim sve te vaše gluposti i misli o posjedovanju i imanju. Projektiranju snage u vanjske stvari. U meni je, znam da je u meni i vi protiv toga ništa ne možete. Možda izgledam preplašeno, izgubljeno, da se ne snalazim u životu. Možete mi o tome trubiti i trubiti, al ja imam nešto drugo i boli me briga za ta vaša naprezanja i uzdizanja.

I kako se razgranalo. Blogger je pred gašenjem i razumijem da nitko ne čita i ne piše baš. Ne isplati se ulagati u nešto što je danas tu, sutra nestane. Hm! A je li? Zar ne reče nekto nekad  da trebamo živjeti u trenutku. Možda mi je i drago što će ovaj portal nestati. Toliki kalops se neće desiti. Jednako bi mi bilo drago da se ugasi i facebook. Nestalo bi toliko neosnovanih ljudskih životnih radosti i smisao. Ne bojim se izgubiti što sam pisala. Imalo je vrijednost, ali ne toliku. Da mi je žao, bilo bi već u pitanju da sam se previše vezala za nešto…hm..mislila sam napisati materijalna, al vidiš i nije, virtualno. Strah od gubitka. Strast za posjedovanjem, gomilanjem, pohlepa. Treba nam više stručnjaka da to osvijetle. I razumijem Teslu što je bio samotnjak. Ljudi su često glupi. A na internetu je glupost zarazna, širi se prevelikom brzinom.

Shopenhauer je imao slična mišljenja što se tiče samoće. Nisam za potpuno odvajanje, ali nisam ni za potpuno vezivanje sve dok ne nađeš nekog jednakog sebi. Sve ostalo je kompromis, spuštanje kriterija i uzaludno trošenje energije. I sad, tko je na tvojoj razini? Imaj toliko poštovanja prema sebi, svome biću da ostaviš iza sebe sve one koje te sputavaju u tvom napretku. Ili im svojim djelovanjem, mijenjaj svjetonazor ili odlazi, ne okreći se, makar ti bili majka ili otac. Jasno je da ih voliš. Ali dok nisi ojačao dovoljno da ne mogu na tebe utjecat, bolje je da si sam. Ono što osjećam u sebi da je „pogrešno“ u većini slučajeva i jest za mene. Ako na tebe tako ne utječe, to znači da nisi još blizu mene i gotovo. Treba se uzdignuti do te razine osjetljivosti. Sve ima svoj razlog. Ali meni neće netko vjerovat dok mu pod nos ne stavim naučno istraživanje. Pa dobro… samo ćete na njega morati malo sačekati, a ja ću tada moći likovati :“E, jesam li vam rekla?“ što vjerojatno neću.