… eto…samo onako da i ja nešto osjećam…

Onaj osjećaj kad samog sebe mrziš :P jer nisi nimalo dosljedan, nevjeran prema samom sebi i prema drugima! I onaj osjećaj kad odeš na ispovijed i kažeš svećeniku da si ohol i umišljen i da se mrziš. A on se dere ne tebe : (Pa dijete Božje, zar ti nemaš ama baš ništa u glavi) “to su dvije nespojive stvari, misli razborito, to ne ide jedno s drugim, nikako“ hahaha i kad ti kaže „uči (sine), samo se posveti fakultetu, za tebe je samo to važno, samo je važan papir, sve će doći s tim“ Gdje on živi!  Kaže da su to dvije nespojive stvari, očito nije prodrio dublje, ispod površine i nije svjestan da je to paradoks. Osoba koja je sebična i umišljena, najmanje voli sebe! a što i ja oblati džaba čovjeka. Nije ni on razmišljao, jadan žurio na misu, toliko da se ne bi mogao posvetiti čovjeku. I što bi on jadan mogao prodrijeti ispod površine, povezati se s drugim čovjekom iz centra njegovog bića, kad samo rijetki ljudi posjeduju tu sposobnost. Tu sposobnost spoznaje drugog čovjeka i povezivanja s njim da ga nisu ni upoznali i da im nije ništa rekao. On je ipak samo svečenik, programiran da bude do određene razine duhovnjak, ,do pomno određene granice. Pitanje je da li su sputali ili razvili njegovu duhovnost.