pain

        Misao…biti nesretan, sav u svome bolu…sav u svome jadu, bez da imas neki fizicki problem…bolest ili tumor je samo prikriveni oblik sebicnosti. Toliko si zaokupljen sobom, da ne vidis nista i tom svojom tugom zagorcavas  zivot i drugima. Lose je. Ja sam bila donedavno takva… a sada si ne dopustam. Cim me uhvati ocaj, zbog bilo cega, zapitam se…sto ti je!? Imas sve. zar ovo sto imas nisi cekala citav zivot.  Dobro, imam taj  fizicko- estetski problem, ali… i zaboravila sam jos jednu cinjenicu da sam vuk samotnjak. Zbog cega sam to? Upravo zbog svoje sebicnosti i rezigniranosti i straha od patnje. Straha od ljubavi. Zar to nije najgori strah koji postoji. Obicno ljude znam ocarati na prvi pogled, tim nekom svojom pojavom ( pri ovome ne mislim na fizicki izgled) , ali cim se ja pocnem povlaciti, cim pri drugom sustenu nisam slobodna,cim sagradim taj zid … jednostavno osjetim kako je toj osobi uz mene hladno u dusi. Uvijek imam izgovor zasto sam sama. Uglavnom ga sebi samoj nametnem. Imam previse obveza na fakultetu, onda samoj sebi istresem sebi sve svoje mane u lice… I sada imam tu ogromnu manu… ali da usitinu zelim nekoga. Ili se izvlacim na to kakav danas muskarci imaju odnos prema ljubavi.. tipa „veseljko“ nema veze. Svi su zaboravili taj duhovni aspekt. A meni nema tu podjele…ne djeli se tijelo od duse nikad. I necu da ga dijelim. Oba moraju biti jednaka i snazna. I smatram da iako je kod vecine muskaraca taj pogled na ljubav toliko oslabio, a osjetilo i intuicija za pravu, zrelu ljubav zakrzljala i olikovana nekakvim glupim stavovima primitivaca koji znaju samo zadovoljavati svoje vlastite porive..kojima je to smisao zivota, bez da pokusaju i pomisliti nekad zbog cega su na ovom svijetu, tko su oni to unutar sebe… pravim pristupom se itekako moze povratiti. Taj istinski , izvorni osjecaj… za koji je i predodredjeno ljudsko srce. Mozda zivim u svom svijetu…koji je izvan nekih ovdasnjih poimanja. Kada moras biti grub, zatrovan, srdit, osoran i spreman da napadnes nepijatelja pri svakom koraku da bi uopce prezivio. Ha! Poput zivotinje. Al znas sto..zivotinje nemaju razuma… napast ce te svaki put kada osjete da je ugrozena njihova egzistencija. Bas kao i ti. Napast ces me, kada osjetis da sam bolja od tebe i u bilo beznacajnom pogledu. Napast ces me svojim negativnim emocijama. A ja u nekim slucajevima upijam sve sto stigne do mene. Predugo sam bila sama. Cesto sam mogla osjetiti kada je netko tuzan zbog mene. Mozda su pretpostavke i blefiranja..ali u fazi sam razvoja tog osjetila,“ sestog cula“ 😉 Preduvjet za to je biti sam sa sobom.Ne kazem da sam nesto vele produhovljena… bila sam i vise. Kada osjetis tu bezgranicnu srecu, a nemas razlog. Ali ne valja se bas igrati sa tim, sa svojom svijescu, podsvijescu i nadsvjescu. Ne znam o cemu tocno pisem…ali cesto mi dolaze te neke spoznaje o svijetu, zivotu. Tratim prave vrijednosti. „Ti poznajes uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi” Zog toga sam malo zakrzljala sto se tice ovih ljudskih, izvanjskih stvari. Zapustila sam fakultet..dopustila sam sebi da drugi ljudi imajuu predodjbu dam sam toliko lomiljiva da se boji  biti sa mnom, dopustila sam dam isle da sam premirna I poput djevojcice. Ali koga briga. Nikad necu dopustiti da budem ono sto drugi vide u meni!!”