kOntradiktorno ?!

Zasto,gdje god da se okrenem na ovom blogeru,nailazim na iste blogove,kao da jedne druge kopiraju…svi pisu masovno o svojoj nesrecnoj ljubavi…Jao jao!I meni je malo falilo da i ja ne pocnem tako.al skontala sam da me je prvo trebao netko dobro isamarati da se spustim iz oblaka.Pa daj „Nije zivot jedna zena“ :P:P,odnosno u vecini slucajeva bi trebalo biti :“nije zivot jedan muskarac“ J jer jos nisam naisla na muskarca koji pise o nekoj zeni s takvom patnjom,boli,patetiko.Znam,to mora da je ljubav i ponekad mi je zao sto ja vise ne mogu da osjecam takvo nesto.Problem je sto ja ne vjerujem da ljubav moze biti sretna,pa sve ono sto nalikuje ljubavi,a nije popraceno patnjom osudjujem na propast.What's love gath to do with!A opet bih plakala zbog njega,ponekad jer mi nedostaje taj osjecaj.shit!On ce se ozeniti,a ja necu doci na njegovo vjencanje,iako me vec pozvao,onako u sali, kao sto sam odavno zamisljala.Necu imati ruzicastu,pink „zguzvanu“ pripijenu haljinu,koja ce kao naglasavat moju savrsenu figuru…ha!kao da se necu udebljati do tada…necu imati nakovrcanu kosu,vjencanje mu nece biti u hotelu u kojem je bila nasa maturalna noc…necu plesati s nasim zajednickim prijateljem  pred njegovim nosom i njemu nece biti zao.Ne bi mu bilo ni ovako zao.Eto opet sam kao William Shakespear-u posljednjem „stihu“opovrgnem sve sto sam rekla u prethodnim…Upravo tako!Nice,very nice 😛