Erase myself




Opet sam pozeljela ozbrisati sve,citav blog,ali ne,nesto me na kraju zaustavilo…tak da sam izbrisala samo one postove koji su previse pateticni,napisani nepromisljeno,dokaz moje nezrelosti.I samo sam vratila prvobitni izgled bloga,netko bi rekao da je dosadan,ali dosta mi je ukrasenih slova,naslova,pozadine u raznim bojama.

 

Nisam u dobrom zivotnom razdoblju,zapravo kad pogledam..bolje zapitam se kad sam i bila-u sedmom osnovne ?Ja sam kriva za to,nije nitko drugi.Stvar je u percepciji,kako ja dozivljavam ostali svijet,kako dopustam da me vanjski svijet vrijedja,da me previse dodiruju tudja razmisljanja i ogovaranja.Pa daj,to su samo misli,rijeci…u „najgorem“ slucaju djela…i sta mi moze biti od toga.Samo trebam zamisliti da sam imuna na sve to,da sam imuna na ovakvu malogradjansku sredinu,odnosno na citav svijet.Gdje je uopce drugacije!Gdje na svijetu je uopce bolje.Omnia mea mecum porto.Moze biti ili ne biti samo bolje u meni.

 

Ljubav je posebna prica.Mislila sam da je to nesto bozanstveno,uzviseno…nesto sto odmah osjetis da je to to,ali ocito nije.Kazu mi da za to kao treba vremena,ne vjerujem ni u to.Pomirit cu se da za sada ne vjerujem u to,sta god-ljubav.Mislim na ljubav izmedju muskarca i zene…u ostale vrste ljubavi dakako vjerujem.Taj moj „momak“ se ocito zeli „smirit“,odnosno „skrasit“ ili direktno „ozenit“ i misli da sam mu ja najbolja prilika.Ma ne,ne osjeca on nista dublje prema meni.Mozda samo misli da me ovakvu kakava sam vrijedi trpiti iz nekih „visih“razloga.Eto vidis,da je meni stalo,to mi ne bi ni palo na pamet!Nemogu si pomoci…trenutno,ali mijenjam se…polako ali sigurno.(tocka)

Leave a Reply