Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ

Moći ćeš da se izrodiš u niže oblike, kao što su životinjski; moći ćeš, prema sudu sopstvene duše, da da se ponovno rodiš u višim, kao što su božanski.

12.03.2018.

De architectura libri I

Obrazovanje arhitekta mora se sastojati od više disciplina i različitih znanja, on mora biti darovit i sklon znanosti. Naime, ni darovitost bez znanja, ni znanje bez darovitosti ne mogu stvoriti potpunog umjetnika. Zato arhitekt mora biti pismen, vješt u crtanju, dobar poznavatelj geometrije, mora dobro poznavati povijest, filozofiju i muziku, ne biti neznalica ni u medicini, snalaziti se u pravnim problemima i imati znanja iz astrologije i nebeskih zakona… Kad je ta nauka bogata i puna tolikih različitih i mnogostrukih znanja, mislim da se s pravom mogu priznati arhitektima samo oni koji su se od djetinjstva penjali ljestvicama raznih disciplina i hranili se znanjima iz više nauka i vještina dok se nisu popeli do najuzvišenijeg hrama – arhitekture
(Vitruvije,
 De architectura libri I)
.

U velikoj suprotnosti sa današnjim usmjeravanjem samo prema jednoj grani...

28.02.2018.

Kako se sviralo pre

10.12.2017.

Besmislena motivacija

Prelistalh sada svoje stare postove, i vidim da sam dosta toga zaboravila, zaboravila šta sam uopće pisala, šta sam  čitala i koje su mi stvari otvarale nove poglede na život, i na sve što me okružuje.
Zanimljivo je kako mi novac nikako nije neka motivacija, što se tiče poslova, radije bih i da imam manju plaču, a da ne radim po cijeli dan, to mi je totalno mučenje i gubitak slobode, gubitak života... dobro je Marx pisao, vidiš već sam i zaboravila, da je profit višak koji radnik zaradi, al je on svoj rad  prodao po vrlo nižoj cijeni.
Nekako uspjeh u životu ne mjerim s tim da imam neku veliku plaču, da sam na nekoj visokoj poziciji u nekoj firmi, sve je to zamagljivanje očiju da si prodao svoje vrijeme, svoj život da bi te šef u svako doba dana mogao tjerati da radiš brže i efikasnije jer njemu je vrijeme novac. Nikako mi se nije sviđala ta parola. Kao prvo vrijeme ne postoji, a prema tome i novac je samo bezvrijedni papir. Ovo je sad neki idealizirani govor, ne možeš reć da ti ne trbaju pare da bi se prehranio i održao na životu, ali ... predaleko smo dogurali. Jasno je, čovjek treba biti najbolji u onome što radi, onom čime se bavi, ali ga tijesna birokracija često može zgnječiti njegov duh i želju za znanjem jer traži da sve bude brže i brže. U razgovoru sa šefom, izbezumilo me mnogo stvari jer je spreman izkalkulirati koliko smo radili na kojem projektu, kolika je naša dnevnica, koliko dnevno ode na nas troškova režija i koliko je na kraju taj projekt naplačen i da li smo uopće imalo korisni za firmu. Još se nisam s tim susretala, tim čistim proračunatim gledištem. Nekakvo linearno razmišljanje, nekakve matrice rješavanja problema i neefektivnosti uposlenika, njihovih grešaka bez gledanja čovjeka kao osobe. Ili gledanja na njega po principu je li instrovertan ili ekstrovertan i sl. suhoparni statistički podaci
moderne psihologije koje će mu prorokovati je li uistinu koristan firmi ili nije. Ukoliko nije, lako ćeš biti zamijenjen. Tako ti je to. U tom razgovoru primjetila sam da sam se bila dosta poklopila i složila, žalosno, ali to je nekakav autoritet... Jasno mi je da trebam to malo više sama sa sobom riješiti. Obično prema šefovima imam nekakav odnos koji mi ne dopušta zbližavanje kao s recimo kolegama ili prijateljima, uvijek je tu neki otpor, neki zid, pomalo osjećanje neravnopravnosti, s tim da sam ja podređena, to može biti neki oblik osjećanja manje vrijednosti, s tim da se ne radi baš o radionalnom autoritetu, nego prije o iracionalnom, tj. prije da je njegov autoritet nametnut strahom koji u tebi izaziva. Treba zadržati svoje dostojanstvo, dostojanstvo ljudskog bića kao bića jer svaki čovjek je najvažniji na svijetu, a ujedno nije važniji od travke ili mrava.
Ne sviđa mi se ovakav način funkcioniranja, ne znam od čega je uopće pokupljen ovaj linearni i hijerarhijski ustroj firmi, u kojem kao obični radnik imaš iznad sebe nekog, taj iznad tebe opet ima nekog i tako dalje dok se na kraju ne dođe do jednog čovjeka. Linearno, da linearnije ne može biti... i to je stvar koja mi se ne sviđa, nikako. Jasno da moraš imati određenu organizaciju i odgovornost, ali ovdje kao da nema prostora za individualni napredak, nema izlaska iznad okvira i tvoje riječ se rijetko može čiti. Rekla sam da bih htjela detaljno proučiti Marxove knjige i na kraju je to sve ostalo samo na riječi.

05.11.2017.

Jer najmanje znaš da u svome žiću najteža rvanja su i ratovi pravi u samome biću

Imam osjećaj da mi fali veze sa samom sobom, fali mi tog dubljeg osjećaja sebe. Upravo sada pištem kao da je to nešto izvana jer ono "fali mi" se odnosi kao da sam ja samo sebi odnekud dana, i da u jednom trenutku mogu ne biti sama sa sobom, a zapravo sam tu, u sebi i jedino u sebi i u svemu što postoji, tako barem kažu. Ne znam zašto sam s nekim ljudima uistinu opuštena, a neki u meni izazivaju takvu nelagodu da se ponekad ni ne mogu družiti s njima. Možda što je to neki profil ljudi koje smatram emocionalno jačim, jačim ličnostima, sa nekakvim stavom da ih se treba slušati. Banalne stvari, kojim ćemo putem ići, ide se uvijek tim putem kojim ta osoba kaže jer je to izrekla jasno i glasno. Ta osoba uvijek održava komunikaciju, nastavljajući, nadovezujući teme... Ne znam, nekako se u tome trenutku uhvatim kao da nisam onakva kakva sam inače, kakva uistinu jesam, ako se uopće to i može reći da jesmo nekakvi, jer nikad zapravo i nismo isti. Čujem da sam nekako izgovorila neku rečenicu, kako u drugim okolnostima možda ni ne bi. Osjećam da se ne mogu potpuno izraziti da nemogu održati neki kontakt s ljudima od kojih dvoje međusobno komunicira dok ja samo nešto nadodajem tu i nitko me ne čuje, ili vrlo rijetko. Ili u koliko bi ja i ta dotična osoba zajedno počele neku priču, ali različitu, sugovornik bi se automatski nadovezao te njene priče, piče jače osobe, a moja bi onako nastavila u zraku...lebjeti i pomalo treperiti dok se ne bi ugasila. Jasno, mogu i ja tjerati neki stav, inat ali izgleda mi da u trenutnoj situaciji ne želim da taj stav bude rezultat nekakvih iskrivljenih uvjerenja koja postoje samo u mojim mislima, iskrivljena nekakvim bolima i strahovima od odbacivanja, koja vučemo od ko zna kada. U tako nekim trenutcima,  osjećam se tako malom, na granici da postojim. Vjerojatno je riječ o velikom udarcu na moj ego, osjećam se kao nitko, nitko me ne primjećuje, samu sebe ne primjećujem, ne osjećam.
Ne razumijem, nikako mi se nije sviđala dvojnost u drugim ljudima, kada se prema jednoj osobi ponašaju tako, a prema drugoj drugačije, a to samo sam primijetila i kod sebe... Često meni samoj govore da se trebam trgnuti, povezati sa samom sobom i tu primam kritiku na samu svoju ličnost, u drugoj situaciji sam ja spremna davati kritike, tipa, sestri kada je bezrazložni mrgud i ima nekakve crne poglede na sve, spremna sam očitati bukvicu i pokušat je rezuvjerit da to i nije realno razmišljanje.
 Na ayi sam osjećala nekakvu tupu bol i isprepadnutost, kao da tu duboko postoji nešto na čemu treba raditi, što treba odblokirati i kao da je veoma duboko da bi me nešto trebalo kompletno rastaviti, razbiti ovu ličnost da ne postojim jer jednostavno nisam znala kako bi to pokrenula. Mislim da je još potrebno zači u neke dublje slojeve, u neke stvari koje se jednostavno ne rješavaju aktivno. Burna emocionalna reakcija na mogući gubitak i činjenje da se određena negativna reakcija veoma dugo zadrži tako da mi ispuni tugom i ostale radnje. Da rijetko se ljutim, kod mene se ljutnja obično pretoći, rastopi u tugu.
Pretpostavljam da svakom nešto fali, samo se netko odluči da bude čvrst ko stijena, ratnik i da svjesno korača kroz život... I tu je na kraju opet ta moja digresija, paradoksijalni završetci, kao sve će biti dobro i krasno, nakon izrečene grdnje na svoje ponašanje i osjećaje i osjećaje koji me more. 


I još nešto, Mak je još jedan od osoba čije biće sam veoma cijenila. Čim si ti bio u stanju napisati nešto ovakvo, bio si u stanju uroniti u svijet, u sebe, u prošlosti i budućnost i sadašnjost u istom trenu. Izgleda mi kao primjer izrazite povezanosti s prirodom, sa svim živim i neživim...


Noviji postovi | Stariji postovi

Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031



"On će biti dijete oluje. Ne, bit će dijete svjetlosti."


Individual soul (matrix formativa) Kepler


Čovjek doista u sebi ima odlike svih svjetova jer je on potpuna slika "Boga" ili Bića svih Bića.


Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju,mogla bi osvjetljavati gradove i gradove (Srbima i Hrvatima početkom drugog svjetskog rata)


"Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncetriramo naše misli o toj istini
postajemo skladni s ovom velikom moći. Moja majka me naučila da treba svu istinu tražiti u Bibliji.

Znanstvenici danas misle duboko umjesto jasno. Čovjek mora biti zdrav da misli jasno, ali se može misliti duboko i biti prilično lud.


Moramo osloboditi misli od ograničenja koja nameće prostor i vrijeme, ali i sačuvati glavne značajke.

Moj mozak je samo prijamnik. U svemiru postoji neka jezgra iz koga mi crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam prodro u tajne te jezgre, ali znam da ona postoji.

U tom casu sam savladao svoju strast i ne samo da sam je savldao , nego sam je istisnuo iz srca. samo sam zalio sto nije bila i hiljadu puta jaca. Od tada, ravnodusan sam na bilo koju kocku, koliko i na cackanje zubiju"


„Vjerovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da se preuzme rizik, spremnost čak da se prihvati bol i razočaranje.
Tko god inzistira na sigurnosti i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života, ne može vjerovati.
Tko god se zatvori u sistem
obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedovanjem kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara od sebe zatvorenika.“


"Onaj tko poznaje druge je mudar,
onaj tko poznaje samog sebe je prosvjetljen,
onaj tko može pobjediti druge je jak,
onaj tko je pobjedio samog sebe je svemoćan."

"Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći. Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro, pa do trenutka kad idete spavati"






















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
71111