14.02.2015. 21:26

Nekako je lakše kada kažem da me za nešto od ovoga trenutka neće biti briga, iako u dubini sebe znam da svaki djelić atoma čeka da se ostvari ta želja… Atomi se uskomešali, nema pomoći. Opasno je poželjeti nešto jer kako kažu, možda ti se i ostvari. Kažu da je vizualizacija moćno oružje. Da, samo što će „kosmos „ da ga tako nazovem, poremetiti sve ostalo, u skladu sa tvojim željama i mislima. Možda i nije trebalo biti tako. Kraj tebe je u tvojim mislima stajao netko drugi, bili su drugi ljudi, svirala je druga glazba, sve je bilo drugačije. A na ovom mjestu, sada i ovdje u „stvarnosti“ stojiš ti sa svojim emocijama, identičnim kao u tom trenutku uživljavanja u tu sliku. I tko je kraj tebe? Tko izaziva tvoje emocije. Tko je ta osoba s kojom si se samo poigrala i ponovno napustila jer nikako da dovršavaš stvari do kraja. Počela sam sa vježbama. Pjesme uvijek šaltam prije nego završe. Vježba je da barem to završim. Previše emocija uložim u nešto što ispari. Je li on bio dobra prilika? Momak sa plavim očima ? Uvijek govorim istinu, postala sam kao dijete i opet ne razumiju… očaram ih sve na prvi pogled, a poslije se ne obaziru. Dosta je toga bilo. Negdje između glasnih tonova, čuo je već nešto, nešto što nije čuo, ali je čuo. Nešto čega se ne može sjetiti i nešto što ga mori i ulazi mu u podsvijest. Moja misao razara. Moj strah razara i gradi zidove, visoke kao kule. Ne može me spasiti ni da puštam kosu tako dugo da se netko možda i mogne popeti. Misli, nedoumice i strepnje. Nije čuo što sam mu rekla, ali je postupio baš onako kako sam rekla. Misli su mi moćne, bojim ih se. Kako da očekujem da će netko shvatiti da osjećam suprotno od onoga što ispoljavam. Da se pravim i da glumim da mi se nitko ne sviđa, da me ne boli ta šutnja. Da sam u mizeriji baš kao u onoj pjesmi Misery od Maroon 5. Ja ću se povući. Možda te i volim, možda bi imali krasnu djecu tamo negdje u drugom svijetu, ali ću odustati. Nisi mene ni jedan ostavio, ja sam se svakog od njih odrekla. Toliko ljudi… Bukowski je bio pametan:“-Ova žena tu, nije za tebe!

-Nijedna nije“

Napisao  je i da na svijetu postoji duša koja bi ti savršeno pasala, a ti pristaješ na kompromis i zadovoljavaš se sa tim sto imaš. Fromm je pisao da čovjek može voljeti bilo koga, ali jasno da mu svatko nije komplementaran, jer smo svi indiviue. Skrenula sam malo. Prečesto se zaljubljujem. To je kao da podsvijest mahnito me goni da riješim to u sebi, tu nemogućnost, neostvarenje, prevaziđem bol i govori:“ Evo, dat ću ti tisuću jednu priliku“. Ali, kako ih ja nastavljam upropašćavati, opet me goni dalje i dalje i sve to u kratkom vremenskom roku. Da li je pretjerano zaljubljivanje koje me mori već godinu dana, neki poremećaj. Vjerojatno! Emocije su mi intenzivne i slome me svaki put. Zbog toga mi je lakše kada kažem da me to neće više zanimati. Jer je to neki psihološki magnet, mehanizam, da barem neko vrijeme budem bezbrižna. Ali opet ja po starom, nastavljam očaravati ljude za jednu noć. Volim ja ljude, to nije sporno. Primijetim sav taj očaj i besmisao ili iskreni osmijeh. Bilo mi je očaravajuće gledati ga sretnog, nasmijanog… što li je bio uzrok te sreće? Definitivno ne ta neka domoljubna pjesma koja je tada svirala.  Bio je u nekom stadiju s kojeg sam se ja sada spustila. Stadiju  promatranja. Mislim da inteligentni ljudi to više rade. Ja sam i prestala, ponovno sam se začahurila, ponovno ne nosim sreću u koraku, ponovno ne pjevam iz ljubavi. Zapravo uopće ne pjevam. Ponekad imam osjećaj da prenesem na druge ljude neku energiju. Sindrom kratkotrajnog očaravanja ponekad pređe i na moju hladnokrvnu prijateljicu, koja ne izražava emocije i priča samo o sebi, ignorira tuđe radnje. Primjerice, kažeš joj da ne možeš spavati jer se brineš. Ona na to odgovori da se i ona brine, ne obazirući se na tvoje emocije. Tek što sam jednu takvu osobu razriješila (imala sam još jednu takvu prijateljicu), sada i nju moram „popravljat“, kalemit il presađivat. Pri razgovoru s njom, ulažem dosta energije i popravljam krivu drinu, uvijek i iznova. Sve negativno obrčem  u pozitivno. I pokušavam realno razmisliti, obrazložiti.  Ima ona potencijala. Ima neke druge potencijale koje ja ostavljam po strani, znanstvene potencijale, zato joj je ovaj dio potrebno malo uravnotežit. I da… da se vratimo, bile smo bliske i često u istom društvu i toliko se puta dogodilo da bi se meni netko svidio i da sam ja, takva kakva sam bila, onako sretna, bez nekih očekivanja i agresivnih nastupa u osvajanju privukla pozornost nekoga… Kako nisam nešto proaktivna, gotovo da uvijek koristim neko unutarnje djelovanje i čekam njegov razvoj… čim se ne bih pojavila na tom mjestu, dotična prijateljica bi poduzela akciju. Dogodilo se to više puta. I sada ne znam razlog, pravi razlog. Ona bi rekla da to nije ničim izazvala. I brbljala bi o njihovom odnosu i kako joj se javlja, kako ovo, kako ono… Zar smo toliko bliske… zar se sve prenosi s mene ili šta
? Jasno da čovjeku bude krivo. Žene su osjetljive na takvo što, s prijateljicama i momcima,  a muški bi prije onu s kojom su na sigurno, to je već očito. Jesam li i ja takva? Je li meni svejedno? Pitao je da li sam ja ovakva sa svakim, je li on imalo poseban? Teško pitanje? Bez odgovora.

Bio je tu, korak od mene kovrčavi svirač čije je zanimanje ukrala hladnokrvna prijateljica,a ja, nisam pokazala da ga znam, ni jednom najmanjom gestom.  Njegov fakultetski kolega mi je ili poseban ili nije. Tko bi znao, zna li za njega, mene… Previše se njih tu isprepliće, svi su nekako povezani… Znam li ja za njega i nju, moju fakultetsku prijateljicu. Rušim ti emocije, rušim ti zid. Možda nisi za mene, ali postoji nešto, osjećaš to. Možda sam samo žešći manipulator pa bih svakog za sebe. Žena redovito laže kada kaže da nije ništa uradila da bi privukla nečije zanimanje. Da ju se sam nadovezao. Nekad je dovoljan pogled, prvi pogled da u njemu vidiš nešto, osjetiš da će nešto biti. Jednako kao što osjećaš…osjećaš da te netko voli u mislima. Možda žene imaju te izraženije senzore, zaobilaze unutrašnjim djelovanjem klasičnu moć opažanja, makar ga samo. Dok muškarci vide, u većini slučajeva samo ono što se manifestira u stvarnosti. Dakle, nisi pokazala klasično zanimanje, nisi zbijala glupe dječje šale i letala na mjesta na koja on izlazi ili mu se javljala preko interneta, iako si ga možda nekim drugim djelovanjem pripitomila, učinila sposobnim da osjeća. On dakle, odleprša onoj koja to sve čini… izvanjske stvari, zavodi odjećom i šepuri se. Pa da, to jedino i postoji. Ovo ostalo je sve… princip novog doba.

Leave a Reply