Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ

Moći ćeš da se izrodiš u niže oblike, kao što su životinjski; moći ćeš, prema sudu sopstvene duše, da da se ponovno rodiš u višim, kao što su božanski.

24.08.2016.

She's so soft and warm in my arms...



Pjesma koja će se moći slušat i nakon 200 godina, osim ako ljudska vrsta ne postane robotoid :P koje će kontrolirati čipovima pa im neće biti do ovoga, kao ni do Mozarta.
Heh, i da, možda će se moći slušati, ali ne i gledati xD . Koja scenografija, boli glava :)

23.08.2016.

Nije pjesma

https://www.youtube.com/watch?v=6NMr2VrhmFI&feature=youtu.be&t=52s

Dobar video, pun izražajnih snimaka i rečenica
Posebno zanimljiv dio o religiji koja naglađava da je ljudska duša besmrtna da nam ne bi teško padala smrt kako vlastita tako ljudi koje ubijaju u ratovima i da se ponavlja kako su Nacisti ubili toliko židova da bi se stvorila simpatija prema Izraelu koji također čini genocid prema Palestini, a da se ni ne osvrće da su u 2. sv. ratu ubili i 12 milijuna Rusa...

22.08.2016.

Dugačak i zapetljan post

Nisam dugo pisala ništa osobno, izražavala se vlastitim riječima bez neke prekrivenog i simboličnog izražavanja jakih emocija u nadi da će mi barem to na neki način malo olakšati ono što se u unutrašnjosti zbivalo. Možda čisto zbog toga što nisu izazvane nekim realnim događajima nego kao posljedica mojih misli o tom nekom događaju, iako misli ponekad ne moraju imati tolike veze sa stvarnim događajem, nego ponekad nešto služi kao okidač, sklopka koja pokreće misli, a misli po naučenom obrascu emocije. Često je riječ o negativnim emocijama, koje su mnogo burnije i eksplozivnije i jače kidaju unutrašnje biće. Sada sam shvatila da jednostavno moraš biti u sebi dobro i gdje god da jesi, moraš izvući najbolje iz toga što se događa oko tebe, to jest, živjeti u sadašnjem trenutku, ne očekujući da ćeš biti sretan tamo negdje u budućnosti jer ćeš kada ta budućnost postane sadašnjost opet biti ti i ako nisi naučio osjećati radost u sebi u trenutku, opet ćeš čekati tu neku budućnost i tako u nedogled. Mislim da sam ovo odavno spoznala i jedno vrijeme i potpuno živjela prema ovome, samo su se dogodile neke stvari koje su ponovno na površinu izazvale neke stare obrasce ponašanja. Neću puno govoriti o prošlosti. Ono, npr malo sam izgubila samopouzdanje i vrijednost čekajući taj neki „svoj“posao i kada to napokon dobiješ, opet si nezadovoljan jer ti fali nešto drugo, nešto puno važnije, nešto za što bi ti u ovom trenutku i mijenjao taj posao.  Stvar je u tome da u sebi moraš pronaći mir. Kako netko reče, a često sam taj citat znala napisati ovdje, na blogu: „Ako  raj nije u samome tebi, nikada nećeš ni ući u njega“ To je dakle stvar..

Događaju se neka silna previranja u meni. Jedno od njih je da s lakoćom prepoznajem misli koje u meni mogu prouzrokovati negativne emocije, poput nekakve tuge ili bola. Inače nisam nešto ljubomorna osoba, zapravo ne znam ni kako bih opisala emociju ljubomore, je li to pomiješan strah,ljutnja, zavist sa mrvicom boli ili kako kod koga sa različitim omjerom pojedinih emocija. Je li to tako nekako? Kod mene se zna javit bol ili tuga i neka pretjerana reakcija ili naizgled nekakvo otupljivanje kojim se pokušavaš zaštititi da ti amigdala ne skače brzinom 100  na sat i dovede tijelo u neko teško izdrživo stanje „stresa“, kada ti skoči tlak ili opadne šećer i pomalo ti je loše. Hhahaha eto, sada opisujem i fiziološke promjene tijekom snažnih emocija. Hipotetski gledano, većina ljudi nije svjesna da do toga dođe. Vjerojatno se samo osjećaju loše. To je izgleda ona stvar borba ili bijeg, aktivna ili pasivna reakcija na „ugroženi život“. Tuga je recimo pasivna reakcija, samo ćemo zašutiti i povući se pod pritiskom boli,  a bijes aktivna, napast ćemo drugu osobu i pokušat joj „vratiti“ (ponekad samo mislimo da joj vraćamo, jer nam ćesto nije ništa ni učinila, nego mi mislimo da smo ugroženi) istom mjerom. Kažem ugrožen život, strah od odbacivanja, primarna reakcija novorođenčeta na emocionalnu ili fizičku odsutnost roditelja koje o njemu skrbi, jer bez odraslog ljudskog bića ne bi moglo ni preživjeti. Možemo samo zamisliti kako novorođenčetu koje se još ne razlikuje od majke, ne pojmi da je zasebno biće izgleda kada ona nije tu na duže vremensko razdoblje. Očito pojmi kao da je išćezao čitav svijet, kako je emocionalno po rođenju s njome jako povezano, (možda imaju i zajedničku auru :O ;)valjda do prve godine ili kasnije kada najzad  shvati da je zasebno biće ), nestaje i sva (emocionalna) toplina i „život“. Mislim da je osjećaj sličan mojim noćnim morama koje sam doživljavala kao dijete, nekakvo stanje „katastrofe“ u kojem misliš da te ništa ne može izbaviti.  Jasno, odrasli ljudi, ukoliko su barem relativno fizički i psihički zdravi, sposobni su preživjeti sami samcati, ali kako nam odnos s nekom osobom predstavlja rudimentalni oblik i prisjećanje na odnos koji nam život znači u najranijoj dobi, vidljiva je povezanost s takvom reakcijom na bilo kakav realni ili nerealni (umišljeni, reakcijski, izazvan mislima i prisjećanjima na neko ranije odbacivanje) znak odbacivanja ili povlačenja nečije ljubavi ili fizičke prisutnosti. Dosta ovoga što sam sada napisala je zapravo prepričavanje nekih psiholoških istraživanja ljudskog ponašanja koje sam davno nekad čitala ili gledala na nekim emisijama (ono razvijanje odbacujućeg, zavisničkog i dr. tipova privrženosti). Tako, sada kada malo više promatram svoje misli, sposobna sam ih odmah u začetničkom stadiju razbiti, neutralizirati, ako primijetim da mi može donijeti neku pretjeranu i nerealnu reakciju.

Misli su čudo, koliko si puta nešto pogrešno čuo u negativnom kontekstu i već ti se javila neka loša emocionalna reakcija, a u sljedećem trenutku kada bi se ta osoba ponovila što je zapravo rekla, a nije ono što si ti kao čuo, javio se drugi osjećaj. Osjećaji često nisu relevantni ako se zasnivaju na mislima. Ima dosta ljudi koji zaista imaju jaku intuiciju ili u nekim razdobljima života su osjetljiviji i mogu joj potpuno vjerovati, ali to je obično osjećaj koji se javi bez ikakvih misli u vezi s tim i nešto što iz dubine bića znaš, ali ne mogu sada baš o njima pisati. Dakle, potrebno je, pretpostavljam prepoznati i otkloniti te nesvjesne i nerealne reakcije i raditi na sebi, raditi na svome biću u dubini i ne shvaćati život previše ozbiljno, pogotovo ako smo ovi „obični“ ljudi koji se nisu zatekli usred rata i doživljavamo (u sadašnjem vremenu) mučenja i traume. Ne znam, moramo li težiti tome da postignemo neku apsolutno vrhunsku najvišu duhovnost nadčovjeka, četvrtu dimenziju ili možemo najprije osigurati mir i sreću unutar sebe u normalnom životu kojeg želimo i možemo živjeti. Pretpostavljam, kada postanemo nadljudi, neće nam biti važna neka tjelesna povezanost niti pojedine vrste ljubavi, kako reče Isus:“Djeca onoga svijeta, niti se žene niti udaju“ (naravno, tko poznaje moje starije postove, znat će da ova rečenica nije vjerskog (crkvenog, kršćanskog)  konteksta) jer su (valjda) svjesni da su svi jedno i tu nema razlika između ljubavi prema bilo kome. Pitanje je sada, kako će ljudski rod to ikada doživjeti kada sve moguće čini da se osjećamo kao odvojeni, ego koji postoji sam po sebi, pogotovo kada vidimo da sada svaki čovjek ima svoj facebook profil i s tom se slikom poistovjećuje i drugi ih ljudi vrednuju, gledajući im cool slike, kontaju kako su nešto (ima i onih sa dvojnim profilima, ali to su još gore budaleštine) . Moguće je da smo u trećoj dimenziji odvojeni, postojimo kao zasebna bića, sa svojim tijelima i vrlo često se povezujemo s drugim tijelima da osjetimo dodir tog nekog nadljudskog stanja i viših dimenzija,a u četvrtoj smo jedno(ne vidimo to i ne percipiramo ovim osjetilima),  dakako govorim o sexu ili drogama, stvaralačkom procesu ili ne znam ni ja orgijastičkom sjedinjenju,svim radnjama koje dovode do utrnuća ega  a, što bi moj prijatelj Erich reko da su to samo privremeni oblici povezivanja i da jedino ljubav, prema svemu što živi i što postoji i svakom trenutku donosi razrješenje te odvojenosti. S njim bi se složila i mnoga religijska učenja u svom izvornom obrascu.  I dakako, da je seks bez ljubavi nikada ne premošćuje provaliju između dva bića, osim trneutno. I po njemu, dakako postoje razlike između raznih vrsta ljubavi i da je erotska ljubav trebala biti samo prema jednoj osobi (monogaman je, dakle) i da je umijeće, da ne možemo čekati pravi objekt ljubavi jer nikada neće doći ako mi sami nismo sposobni voljeti, u tom slučaju, sposobni smo samo mijenjati objekte i ponovno iznova tražiti osjećaj zaljubljenosti koji dakako ne traje baš dugo.

Zrela ljubav je sjedinjenje pod uvjetom očuvanja vlastitog integriteta, vlastite individualnosti. Ljubav je aktivna čovječja snaga, snaga koja probija zidove što razdvajaju čovjeka od njegovih bližnjih, koja ga sjedinjuje s drugima. Ljubav pomaže čovjeku da prevlada osjećaj osamljenosti i odvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dvoje. (...)

 

Možda sam mislila pisati o nećemu baš drugom, na kraju se svelo na “prastara” znanja knjige čije sam odlomke davno nekad znala napamet. Nije Biblija :P.

Zanimljiva mi je i ova knjiga čije odlomke objavljujem: Moć sadašnjeg trenutka. Ima stvari koje te navedu da se malo zapitaš o svome djelovanju.

Da se vratim, pisala sam neke postove sa prikrivenim značenjima i uglavnom korijenski su bile izazvane bolom zbog odvojenosti, odvojenosti od jednog (mog) čovjeka i nezadovoljstva trenutnim stanjem i trenutnim geografskim kordinatama na kojim se nalazim. Ponekad, utjehu bi mi pružilo zamišljanje događaja  trenutaka u kojima si baš uživao i osjećao punim bićem. To je ta sposobnost ljudskog bića,njegovog uma ili duše, da može ući i u prošlost i u budučnost i učiniti da se osjeća bolje. Ako smo dovoljno primječljivi, to nam se može činiti kako živim jer , kako umovi tvrde, vrijeme ne postoji, jednom izgovoreni zvuk traje zauvijek (reče prijatelj prezimenjak Nikola) i moguće da i prošlost lebdi tu negdje u astralu, da ga tako nazovemo i da je našem “astralnom tijelu” mislima i emocijama, ponekad na dohvat ruke ukoliko smo dovoljno skoncentrirani. U zadnje vrijeme mi je teško ući u to stanje i zamisliti, osjetiti u mislima te fizičke trenutke i povezanost sa čovjekom. Moguće da je i njemu tako. Nešto nije isto kao prije, nešto se mijenja. “Sve teće, sve se kreće”  Moguće je da mi je ego, nedavno, u nekim događajima, poćeo izazivati pomutnju i nerealne strahove i ovo je reakcija za prevladavanje ovakvog stanja. Pretpostavljam da je to da bih u ovom trenutku i mjestu gdje se nalazim,  bivala (“Ja sam onaj koji jesam”) bila prisutna, svjesna, kako bih napredovala, osvijestila se i učinila da budem bolja sa samom sobom. Točnije, ova rečenica (bolja sa samom sobom)nikako nije ispravna jer se ne trebam promatrati kao subjekt i objekt ( Zapravo, kad pogledam ni ova sljedeća nije točna, jer se ne “trebam promatrati” JA-subjekt promatrati sebe-objekt), nego samo bivati, da ne odlazim neprestalno u mašti u zagrljaj (i svakakve druge radnje;) ) koji ne mogu imati trenutno na fizičkom planu. Jer će puno biti bolje kada do njih dođem u sadašnjem trenutku sa punom prisutnošću i ljubavi.

Post pišem već sat vremena bez prestanka i dosta je dugačak i zapetljan. Zapetljan kao moja kosa u ogrlici... I ova rečenica biva kao okidač na događaj gdje se skida sav nakit sa tijela, ni ogrlice ni narukvice, i samo osjeća drugo ljudsko i vlastito biće, fizičko i duhovno u potpunom mraku.

21.08.2016.

Nastavak

ODNOSI KAO DUHOVNA PRAKSA

Kad egoistički obrazac svjesnosti i sva ona društvena, politička i gospodarska ustrojstva koja je stvorio udu u posljednji stupanj raspada, odnosi između muškaraca i žena odražavaju duboku krizu u kojoj se čovječanstvo sada nalazi. Budući da se ljudska bića sve više poistovjećuju s umom, većina odnosa više se ne temelji u Biću i zato postaju izvor bola te u njima prevladavaju problemi i sukobi.

Milijuni ljudi sada žive sami ili kao samohrani roditelji, ne uspijevajući uspostaviti intimni odnos ili nespremni ponavljati bezumnudramu prošlih odnosa. Drugi idu iz jednog odnosa u drugi, iz jednog

ciklusa zadovoljstva i bola u drugi, u potrazi za varavim ciljem ispunjenja kroz jedinstvo s energijom suprotna polariteta. Treći sklapaju kompromise te i dalje ostaju zajedno u neuspješnim odnosima u kojima prevladava negativnost, u korist djece ili sigurnosti, zbog snage navike, straha od osamljenosti ili zbog nekog drugog uzajamno »korisnog« dogovora ili čak zbog nesvjesne ovisnosti o uzbuđenju koje izaziva emocionalna drama i bol.

Međutim, svaka kriza ne predstavlja samo opasnost, nego također i priliku. Ako se odnosi hrane energijom i povećavaju egoističneobrasce uma te ako aktiviraju tijelo boli, kao što u ovom razdobljučine, zašto ne prihvatiti tu činjenicu, umjesto što pokušavamo pobjeći od nje? Zašto ne surađivati s takvim stanjem, umjesto što izbjegavamo odnose ili nastavljamo tragati za fantomom idealnog partnerakoji će biti odgovor na naše probleme ili sredstvo osjećajnog ispun-

jenja? Prilika što se nalazi skrivena u svakoj krizi ne očituje se sve dokne priznate i u potpunosti ne prihvatite sve činjenice svake postojeće situacije. Sve dok ih niječete, dok pokušavate pobjeći iz takve situacije ili dok želite da stvari drukčije stoje, prozor prilike neće se otvoriti te ćete ostati zarobljeni u toj situaciji, koja se neće mijenjati ili će samo postajati još težom.

S priznanjem i prihvaćanjem činjenica također dolazi i stanovitistupanj slobode. Primjerice, kadznate

da postoji nesklad i držite se te»spoznaje«, javlja se novi čimbenik te nesklad više ne može ostati kakav je bio. Kad znate da niste smireni, vaša spoznaja stvara smireno mjesto koje nespokojstvo okružuje ljubavnim i nježnim zagrljajem, a tada nespokojstvo preobražava u spokojstvo. Ukoliko je riječ o unu-tarnjoj preobrazbi, nema ničega što biste u tom pogledu mogli učiniti.

Ne možete preobraziti sebe, a ni u kom slučaju ne možete preobraziti partnera ili neku drugu osobu. Jedino možete stvoriti prostor u kojemu može doći do preobrazbe, u koji mogu ući milost i ljubav.

Stoga, kad god vam je odnos neuspješan, kad god u vama i u partneru izaziva »ludilo«, budite zadovoljni. Ono što je bilo nesvjesno prodrlo je na svjetlo dana. To je prilika za spasenje. Svakoga trenutka držite se spoznaje toga trenutka, osobito spoznaje o svom unutarnjem stanju.

Postoji li bijes,

budite svjesni da postoji bijes.

Postoji li ljubomora, obrambeni stav, poriv za svađom, potreba da budete u pravu,

ako unutarnje dijete zahtijeva ljubav i pažnju, postoji li emocionalnalnol bilo koje vrste - što god postojalo,

BUDITE SVJESNI stvarnosti toga trenutka i držite se te svjesnosti.

Odnos tada postaje vaša sadhana, duhovna praksa. Uočite li kod svoga partnera nesvjesno ponašanje, prigrlite taj postupak u zagrljaj pun ljubavi, u zagrljaj svoje svjesnosti,tako da ne reagirate. Nesvjesnost i svjesnost ne mogu dugo postojati jedno pokraj drugoga - čak i ako je svjesnost prisutna u drugoj osobi, a ne u onoj koja djeluje iz nesvjesnog. Energetski oblik koji se nalazi u pozadini neprijateljstva i napada prisutnost ljubavi smatra apsolut-o nepodnošljivom. Reagirate li makar malo na nesvjesno vašega partnera, i sami ćete postati nesvjesni. Ali prisjetite li se tada da trebate postati svjesni svoje reakcije, ništa nećete izgubiti...


Kako sam počela, prepisat ću cijelu knjigu

Stariji postovi

Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031



"On će biti dijete oluje. Ne, bit će dijete svjetlosti."


Individual soul (matrix formativa) Kepler


Čovjek doista u sebi ima odlike svih svjetova jer je on potpuna slika "Boga" ili Bića svih Bića.


Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju,mogla bi osvjetljavati gradove i gradove (Srbima i Hrvatima početkom drugog svjetskog rata)


"Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncetriramo naše misli o toj istini
postajemo skladni s ovom velikom moći. Moja majka me naučila da treba svu istinu tražiti u Bibliji.

Znanstvenici danas misle duboko umjesto jasno. Čovjek mora biti zdrav da misli jasno, ali se može misliti duboko i biti prilično lud.


Moramo osloboditi misli od ograničenja koja nameće prostor i vrijeme, ali i sačuvati glavne značajke.

Moj mozak je samo prijamnik. U svemiru postoji neka jezgra iz koga mi crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam prodro u tajne te jezgre, ali znam da ona postoji.

U tom casu sam savladao svoju strast i ne samo da sam je savldao , nego sam je istisnuo iz srca. samo sam zalio sto nije bila i hiljadu puta jaca. Od tada, ravnodusan sam na bilo koju kocku, koliko i na cackanje zubiju"


„Vjerovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da se preuzme rizik, spremnost čak da se prihvati bol i razočaranje.
Tko god inzistira na sigurnosti i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života, ne može vjerovati.
Tko god se zatvori u sistem
obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedovanjem kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara od sebe zatvorenika.“


"Onaj tko poznaje druge je mudar,
onaj tko poznaje samog sebe je prosvjetljen,
onaj tko može pobjediti druge je jak,
onaj tko je pobjedio samog sebe je svemoćan."

"Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći. Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro, pa do trenutka kad idete spavati"






















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
42059