Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ

Moći ćeš da se izrodiš u niže oblike, kao što su životinjski; moći ćeš, prema sudu sopstvene duše, da da se ponovno rodiš u višim, kao što su božanski.

06.12.2016.

Neka druga vremena



Ljudi iz publike sjede ko ovčice :)

30.11.2016.

Misli

Misli...imaju li misli doista neku konstruktivnu ulogu.  U većini slučajeva , ne. Primijetila sam da mi se često javljaju kako kakvi nametnici koji me obliječu. Misli izazivaju vizualizaciju, uživljavanje, u tome sam jako spretna, mogu se toliko uživiti u neki izmišljeni događaj, produkt moga uma, da mi u trenutku mogu navriti suze na oči. Hm...bila bih jako dobra glumica ili ne baš :P. Zanimljivi su mi i ljudi koji se bave glumom, pri tome ne mislim na ove svjetske poznate glumce koji su počeli u Micky Mouse Cloub-u pa završili u Hooliwoodu, nego ovi naši, prosti, koji kreću iz pozorišta, male scene.  U večinii slučajeva je tu riječ o ekstrovertiranim osobama. Dok sam studirala, znala sam se ponekad naći u jednoj takvoj družini. Jasno,bilo je tu različitih bića, neki su bili onako nekakvi neugledni, nenametljivi, neuredni, dok su drugi se oblačili pankerski ili sasvim obično, rijetko po posljednoj modi. Nikad nisam imala neko mišljenje prema ljudima koji su previše uglađeni, na kojim je sve cakum-pakum, to bi nekako značilo da se s njima rijetko kada možeš napiti i zaspati na kauču ili podu dok si ostavio oko sve razbacano, niti da će im iskrsnuti spontani izlazak u pola noći i da će obući na sebe bilo šta i izaći s tobom u elitni klub samo da izigravate mangupe dok ostali stoje kao svijeće da im se nešto od  "rekvizita" slučajno ne bi pomjerilo. Nisam mislila o ovome pisati, ali me odvelo. To su neki ljudi koji poznaju slobodu, svoju unutrašnju,vanjsku i vlastitu. Čim su sposobni uči u neku ulogu, dušom, sposobni su promijeniti ego, tako da on nije konstantan, on nije nešto za što se čvrsto drže i to je već samo po sebi veliko umijeće. Moje je mišljenje da bi i djeca trebala od malena sudjelovati u glumačkim aktivnostima, učiti da se užive u neko drugo biće, ali da su sposobni vratiti se ponovno u sebe same. Kod sebe nisam baš prepoznala te kvalitete, prvenstveno jer me nekad introverzija baš zarobi. Ponekad stojiš tako u sebi i gledaš druge ljude kako razgovaraju. I u sebi vodiš unutrašnji dialog. Mislim da imam previše godina da bi mi to još uvijek bilo problem. Možda je tu i problem u neoslobađanju od ega, poimanjem sebe kao nešto jako bitno, koje ti ne dopušta prepuštanje u spontanost. To je zeznuto. Ne volim taj osjećaj. Ponekad pomislim da se tako osjećao i Jozef  K. u Kafkinom Procesu. Zatočen si, ali ne znaš ni zašto ni kako,  biće te jede iznutra. Ma serem, on se ipak osjećao gore. Njegovi osjećaji se mogu usporediti s nekim tko prolazi puno veće patnje i ne može izaći iz sebe samog. Kako je tek ljudima koji imaju autizam. Voljela bih ponekad isključiti misli, da postoji taj prkidač. Ponekad ove nametljivce samo otpuhnem, ali mi se znaju javiti u snovima. Problem misli je i to što nalaze poveznice sa svim i svačim. Ne mogu sada navesti konkretan primjer, ali za jednu stvar zbog koje je nastala cijela lista poveznica i stalno iz sjećanja izbijaju nove. To je problem uma. Voljela bih nekada da ne primjećujem  toliko stvari, da ih ne upijam u sebe i da ne razmišljam o njima, da se te misli ni ne javljaju, nikako. Kao da sam na pragu rađanja novog kompleksa, kojeg bi bilo dobro prozrijeti. Mislim da postoji lijek za to, evo, npr, dok pišem, nema šanse da mi u glavu navru neke "tuđe" misli ili tijekom svakog trenutka kada si posvećen točno jednoj stvari. A to je i cilj, zar ne. Tko zna, možda naše misli i nisu naše misli! :O . I za kraj jedan citat iz knjige koju trenutno čitam:
 "Trebalo bi da sad već znaš da čovjek od znanja živi os delanja, a ne od toga da misli na delanje, niti od toga šta će misliti kad završi ono što je započeo da radi."

i jedan iz "Jednominutne besmislice" :
Kad se gost dobrovoljno javio da opere suđe nakon večere Majstor je rekao: “Jesi li
siguran da znaš prati suđe?”
Čovjek se pobunio rekavši da je prao suđe cijelog svog života. Majstor reče: “Ma ne
sumnjam ja uopšte u tvoju sposobnost da suđe očistiš – sumnjam jedino u tvoju
sposobnost da ga pereš.”

22.11.2016.

Klein und Wagner

"Ponovno ga je spopalo osjećanje sreće, osjećanje mira i sigurnosti, ushičujuće za onoga tko poznaje strah i užas. Sjetio se jedne riječi iz dječačkog doba. Oni su, džaci, između sebe razgovarali o tome kako su to igrači na žici tako sigurno i bez bojazni mogli hodati po žici. A jedan je rekao:"Kada na podu u sobi povučeš kredom crtu, upravo je isto toliko teško hodati po crti, kao i po najtanjoj žici. Pa ipak, to se radi mirno, jer pri tome nema opaswnosti. Kada zamisliš da je to samo crta od krede, a da je zrak i pod okolo, onda po svakoj žici možeš sa sigurnošću hodati. Kako je to lijepo bilo. Nije li kod njega, možda, bilo obratno? Nije li kod njega bilo tako da ni po kakvom ravnom tlu nije mogao mirno i tiho hodati jer je smatrao da je to žica?

(...)Čovjek duboko u sebi nosi sve što mu je potrebno, nitko mu spolja ne može pomoći. Kada čovjek sam sa sobom nije u ratu, kada sa samim sobom živi u ljubavi i u povjerenju -onda može sve. Tada može, ne samo da igra po žici, tada može da leti.

(...)Govoriti je drugi put da se sve pogrešno razumije, da se sve učini plitkim, jednoličnim. Vi me nećete razumjeti, a također nećete ni sebe! Vi hočete da samo sačuvate mir pred opomenom koju ste osjetili. Hočete time da se oslobodite opomene i mene, da nađete etiketu pod koju me možete svrstati. Vi to pokušavate sa zločincem, sa duševno oboljelim, hoćete da znate moj status i moje ime. Sve to, draga gospođice, rđava zamjena za razumijevanje, upravo je bježanje od želje za razumijevanjem, od potrebe za razumijevanjem.

(...)Nikad se čovjek ne osjeća tako napuštenim od svog bližnjeg, kao kad ovaj spava.


(...) Dok je trajala igra, svako je imao osjećanje da su dvoje igrača svojim držanjem i koracima, odvajanjem i ponovnim spajanjem, uvijek novim odbacivanjem ravnoteže predstavljali osjećanja bliska svim ljudima i duboko željena, koja samo malo srećnika doživljava tako jednostavno, jako i neprikriveno: radost zdravog čovjeka koji se raduje samom sebi, uspon te radosti i ljubavi prema drugom, istinsku usklađenost sa sopstvenom prirodom,potpuno predavanje željama, snovima i igrama srca. Mnogi su za trenutak, zadubljeni u misli, osjetili žalost što je izmeđ njihovog života i njihovih nagona postojala tolika razdvojenost i nesuglasica, što im život nije bio igra, već mučno drhtanje pod teretima - teretima koje su, konačno, sami sebi natovarili."


Hermann H.

17.11.2016.

All'Aeroporto

Si corrono incontro a braccia spalamcate
esclamano ridento: Finalmente! Finalmente!
Entrambi indossano abiti invernali,
cappelli caldi,
sciarpe,
guanti,
scarpe pesanti,
ma solo a i nostri occhi.
Ai loro - sono nudi.



Trče jedno prema drugom
raširenih ruku,
viču nasmejani: Konačno!
Konačno!
Oboje u teškim

zimskim odelima,
u debelim kapama,
šalovima,
rukavicama,
čizmama,
ali samo za nas,
jer su za sebe već - nagi. 



Vislawa Szymborska


Stariji postovi

Ja sam grom u oluji što lomi šine kojim putuješ
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031



"On će biti dijete oluje. Ne, bit će dijete svjetlosti."


Individual soul (matrix formativa) Kepler


Čovjek doista u sebi ima odlike svih svjetova jer je on potpuna slika "Boga" ili Bića svih Bića.


Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju,mogla bi osvjetljavati gradove i gradove (Srbima i Hrvatima početkom drugog svjetskog rata)


"Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncetriramo naše misli o toj istini
postajemo skladni s ovom velikom moći. Moja majka me naučila da treba svu istinu tražiti u Bibliji.

Znanstvenici danas misle duboko umjesto jasno. Čovjek mora biti zdrav da misli jasno, ali se može misliti duboko i biti prilično lud.


Moramo osloboditi misli od ograničenja koja nameće prostor i vrijeme, ali i sačuvati glavne značajke.

Moj mozak je samo prijamnik. U svemiru postoji neka jezgra iz koga mi crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam prodro u tajne te jezgre, ali znam da ona postoji.

U tom casu sam savladao svoju strast i ne samo da sam je savldao , nego sam je istisnuo iz srca. samo sam zalio sto nije bila i hiljadu puta jaca. Od tada, ravnodusan sam na bilo koju kocku, koliko i na cackanje zubiju"


„Vjerovanje zahtijeva hrabrost, sposobnost da se preuzme rizik, spremnost čak da se prihvati bol i razočaranje.
Tko god inzistira na sigurnosti i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života, ne može vjerovati.
Tko god se zatvori u sistem
obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedovanjem kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara od sebe zatvorenika.“


"Onaj tko poznaje druge je mudar,
onaj tko poznaje samog sebe je prosvjetljen,
onaj tko može pobjediti druge je jak,
onaj tko je pobjedio samog sebe je svemoćan."

"Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći. Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro, pa do trenutka kad idete spavati"






















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
46025